FINANCIJSKI GIGANT: KAKO NJEMAČKA OBLIKUJE EKONOMSKU POLITIKU EU
Njemačka, kao najjače gospodarstvo Europske unije, igra presudnu ulogu u održavanju financijske stabilnosti i vođenju ekonomske politike unutar Unije. Njeno sudjelovanje i doprinos EU proračunu od ključne su važnosti, osobito nakon izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a, što je stavilo dodatni pritisak na zemlje poput Njemačke da popune financijski jaz. Kao najveći neto uplatitelj, Njemačka godišnje doprinosi između 25 i 30 milijardi eura u proračun EU-a, što pomaže financiranju ključnih programa usmjerenih na razvoj i koheziju unutar manje razvijenih članica. Njemačka kontinuirano uplaćuje više nego što povlači iz proračuna, no kroz ove doprinose, Njemačka osigurava stabilnost i jačanje tržišta unutar EU-a, što je u njenom dugoročnom interesu.
U 2023. godini, Njemačka je uplatila otprilike 17,4 milijarde eura više nego što je primila. Ovaj iznos je nešto manji u usporedbi s prethodnim godinama, poput 2022. godine kada je taj iznos bio 19,7 milijardi eura.
Njemački pristup financijskoj potpori EU-u temelji se na njenom snažnom gospodarstvu, što je omogućilo zemlji da postane vodeći sudionik programa za istraživanje, inovacije i poljoprivredne subvencije. Njemačke tvrtke također značajno koriste sredstva iz EU fondova, posebice u sektorima poput tehnologije i industrije. Na taj način, iako Njemačka ostaje najveći neto uplatitelj, njene tvrtke izvlače korist iz integracije i rastuće konkurentnosti europskog tržišta.
Financijska podrška koju Njemačka pruža manjih državama članicama, osobito onima koje su se pridružile Uniji nakon 2004. godine, poput Poljske, Mađarske i Bugarske, od ključne je važnosti za smanjenje gospodarskog jaza između tih zemalja i razvijenijih članica. Sredstva iz strukturnih i kohezijskih fondova EU-a omogućila su tim zemljama modernizaciju infrastrukture i jačanje gospodarstava, što je izravno doprinijelo rastu njemačkog izvoza u te regije. Poljska, Mađarska i Slovačka, primjerice, postale su ključna tržišta za njemačku automobilsku industriju, tehnologiju i inženjering, što dodatno osnažuje njemačko gospodarstvo.
Njemačka uloga postaje još važnija u kontekstu proširenja EU-a na zemlje zapadnog Balkana. Njemačka ima jasan interes u ubrzanju procesa integracije zemalja poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Njihovo uključivanje u EU donijelo bi političku stabilnost regiji, ali i otvorilo nova tržišta za njemački izvoz. Njemačko gospodarstvo već je prisutno u tim zemljama kroz investicije u proizvodne kapacitete, osobito u automobilsku industriju i tehnologiju, a članstvo tih zemalja u EU dodatno bi proširilo njemački utjecaj i povećalo izvoz. Njemačka strategija unutar EU-a temelji se na dugoročnim ekonomskim interesima.
Povećanjem kupovne moći u manje razvijenim članicama, ona ne samo da potiče gospodarski rast unutar tih zemalja, već osigurava i stabilno tržište za plasiranje svojih proizvoda. Ova strategija se već pokazala uspješnom u slučaju istočnoeuropskih zemalja, koje su nakon pristupanja EU-u postale pouzdani partneri s većom kupovnom moći, što je rezultiralo rastom njemačkog izvoza i jačanjem njene ekonomske moći unutar Unije.
Njemačka, kao vodeća gospodarska sila unutar Europske unije, ne vidi svoju ulogu samo kao financijskog podupiratelja, već kao ključnog igrača u osiguravanju stabilnosti i rasta Unije, što je u konačnici u interesu svih država članica.
HRVATSKA EKONOMIJA BUDUĆNOSTI
VIZIJA GOSPODARSKOG USPONA HRVATSKE: KVALITETA ISPRED KVANTITETE
Razmišljanje o Hrvatskoj kao o ekonomskoj sili u regiji, sličnoj ulozi koju Njemačka igra unutar Europske unije, može se smatrati ambicioznim ciljem, no nije bez temelja ako se uzmu u obzir određeni uvjeti i dugoročne strategije. Ovaj scenarij bi zahtijevao ne samo unutarnje reforme, već i značajnu potporu izvanjskih čimbenika poput investicija, inovacija te stabilne političke i gospodarske suradnje sa susjednim zemljama.
Hrvatska bi morala stvoriti preduvjete za održiv i kvalitetan rast gospodarstva, usmjeravajući se na sektor visokih tehnologija, inovacija, te unapređenje ključnih sektora poput turizma, poljoprivrede, i industrijske proizvodnje. Umjesto kvantitativnog rasta, gdje bi se povećavao samo volumen proizvodnje, Hrvatska bi trebala raditi na stvaranju visoko kvalitetnih proizvoda i usluga koji bi bili konkurentni ne samo na regionalnom, već i na globalnom tržištu. Kvalitativni razvoj podrazumijeva ulaganje u obrazovanje, istraživanje i razvoj, te poticanje start-upova i malih i srednjih poduzetnika koji mogu biti nositelji inovacija.
Jedan od ključnih faktora koji bi mogli ubrzati ovaj proces jest povratak hrvatske dijaspore, koja bi mogla odigrati značajnu ulogu u prijenosu znanja, tehnologije i kapitala. Ako bi se primjerice 300 do 400 iseljenika vratilo u Hrvatsku sa znatnim financijskim sredstvima i poslovnim iskustvom iz inozemstva, oni bi mogli doprinijeti jačanju poduzetništva i pokretanju novih proizvodnih inicijativa. Ovaj model je već bio uspješan u primjerima poput Izraela i Irske, gdje su povratnici iz dijaspore doprinijeli brzom gospodarskom razvoju, osobito u sektorima visoke tehnologije i start-up ekosustava.
Međutim, kako bi se Hrvatska približila razvijenim zemljama u Europi, važno je ne samo poboljšati unutarnje kapacitete, već i razviti čvrstu gospodarsku i političku suradnju sa susjednim zemljama. Kao što je Njemačka iskoristila proširenje EU-a i povećanu suradnju sa zemljama istočne Europe za jačanje svojeg izvoza, tako bi i Hrvatska mogla iskoristiti prilike koje nudi regionalna suradnja sa zemljama poput Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Unapređenjem infrastrukture, smanjenjem birokratskih prepreka te olakšavanjem trgovinskih i investicijskih tokova, Hrvatska bi mogla postati središte gospodarske aktivnosti u regiji.
Također, Hrvatska bi trebala raditi na brendiranju svojih proizvoda i usluga, naglašavajući kvalitetu i autentičnost koje bi je izdvojile na tržištu. To bi uključivalo razvoj snažnijeg turističkog brenda, ali i proizvoda iz sektora poljoprivrede, prehrambene industrije te tehnologije. Inovativna rješenja i digitalizacija ključnih sektora dodatno bi osnažila njezin gospodarski potencijal.
Ovaj scenarij, iako realan, zahtijeva dugoročnu strategiju razvoja i političku stabilnost, kao i koordiniranu suradnju između države, privatnog sektora i dijaspore. Ako se Hrvatska uspije fokusirati na ove ključne aspekte, može postići znatan gospodarski napredak i postati ključna ekonomska sila u regiji.
