Iako zaostajemo za zapadnoeuropskim zemljama (i) po izdvajanjima za obrazovanje, a osobito za znanost, ipak ide nemali novac u ta područja iz proračuna, između četiri i pet milijardi kuna svake godine, odnosno oko 4-5 %, što i nije tako loše, zna li se da je prosjek EU 5,44 posto.
Iz proračuna Županije, gleda li se u postocima, za obrazovanje odlazi i puno više, gotovo 60 %, što je zacijelo najviše u Hrvatskoj. I rezultati tih ulaganja nisu loši jer, primjerice, srednju školu završava veliki broj učenika, čak i više nego npr. u V. Britaniji, a lijepi broj učenika pri tome ostvaruje iznimne rezultate.
Uz to, velik broj srednjoškolaca nastavlja s obrazovanjem, gotovo svaki drugi u županiji. No, unatoč svemu tome, i dalje se može čuti da u Hrvatskoj obrazovna struktura stanovništva nije dobra jer visokoobrazovanih imamo premalo u odnosu na EU, a Varaždinska županija i u odnosu na hrvatski prosjek. Štoviše, tvrdi se da po tome i dalje najslabije stoji upravo ta županija, usprkos ulaganjima.
Kako objasniti ovaj paradoks? S jedne strane, nemala ulaganja u obrazovanje i školstvo te rast zanimanja srednjoškolaca za nastavak školovanja, a s druge slaba obrazovna struktura stanovništva u odnosu na vodeći Zagreb, gdje je gotovo svaki treći visokoobrazovani?
Odgovor nesumnjivo valja tražiti u odlasku i iseljavanju, osobito visokoobrazovanih u Zagreb i druga mjesta, odnosno druge države, kao što je Njemačka.
Premda se to ne bi moglo zaključiti po političarima, koji o 50.000 iseljenih u Njemačku godišnje uglavnom šute, odnosno ne čine gotovo ništa, posebno bole odlasci u inozemstvo jer ne samo da se gube ljudi, nego se gube i nemali novci.
Oko 300.000 kuna stoji, primjerice, školovanje liječnika samo na fakultetu, a dodaju li se tome i troškovi specijalizacije, dolazi se do gotovo milijun kuna! U četiri godine Hrvatsku je napustilo oko 500 liječnika, a to će se nastaviti jer se ne vide nikakve mjere, iako ima radikalnih prijedloga.
Primjerice, da strane institucije ili tvrtke vrate (dio) troškova školovanja liječnika, odnosno naših visokoobrazovanih građana, koje zapošljavaju, a da u njihovo obrazovanje nisu uložili ni kunu.
Naravno, zato jer su sve to kroz „besplatno“ školovanje financirali (siromašniji) hrvatski građani, što ne samo da je ekonomski teško održivo, nego i krajnje nepravedno. Česi su povećali plaće (liječnicima), a naši političari šute i ne daju nikakva rješenja, osim toga što ponavljaju da se odlasci ne mogu spriječiti niti je u duhu demokratskih zemalja...
Međutim, kad treba riješiti svoja i egzistencijalna pitanja bliskim im osobama, jako su kreativni, pa bi na kraju tu mogli ostati - sami.
