Da nije bilo nogometne euforije, koja je krajem dana naglo splasnula, Dan državnosti bio bi jadan: bez vlade i reformi, a s pitanjima kamo ide RH, ali i EU nakon britanskog referenduma. Iako je bio praznik, neki su radili, kao uostalom i na sve slične dane. No opet nisu radili zastupnici, koji će ostati zapamćeni po rušenju vlade: svega dvadesetak okupilo se na svečanoj sjednici u Hrvatskom saboru, koji je prije 25 godina većinom glasova donio povijesnu odluku o suverenosti i samostalnosti. No, koga još može iznenaditi?
Iznenađuje nešto drugo: i dalje neki vuku u prošlost i svađe, a ne u budućnost. Dok tisuće odlaze iz Hrvatske, osobito mladi, a još više je onih koji teško spajaju kraj s krajem, ne bi trebalo biti teško dokučiti da su prioritet gospodarska pitanja, a ne ideološka. Na to je nedavno upozorila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a sad i kardinal J. Bozanić. Hrvatsko društvo, kako je naglasio, opterećuje se neprestano vraćanjem na teme prošlosti, II. svjetski rat i poraće, fašizam i onome što se predstavlja pod pojmom antifašizam. Time se ne bi, poručio je, trebali baviti političari i njima slični, već znanstvene institucije, ali postoji strah...
Takav razborit i umjeren stav dočekan je na „nož”. Nevjerojatno, ali istinito. – Jadna Hrvatska ako će biti onakava kakva je Bozanić: Kardinal napao antifašiste na Dan državnosti, vrišti naslov s jednog portala koji hvali J. Broza Tita, ”jamca dobrog života” i „građanskog mira”!? – Prije će Sava krenuti uzvodno nego što će Hrvati dobiti svoju samostalnu državu – ustvrdio je svojedobno Tito, koji je nakon pobjede uveo totalitarno uređenje, a prije toga se riješio Richtmana, Gorkića... To tzv. socijalističko društvo stvarali su oni čiji su uzori sklapali dogovore s nacistima, a kada su ih potonji ipak napali, odjednom su otkrili „antifašizam”... Zar su takvi uistini antifašisti? Zar su antitotalitaristi oni koji umjesto nacije na pijedestal stavljaju „radničku klasu”, a zapravo sve rade u interesu jedine stranke i članova? Zar bi uzor nekome trebali biti egzekutori Hebranga i svi drugih?
Odgovori na ova i slična pitanja objašnjavaju zašto postoji i uvijek će postojati odmak od obilježavanja događaja vezanih uz II. svjetski rat. Nakon njega, gradili su socijalizam koji nas je udaljio od nekih općeprihvaćenih stvari kojima se, uz puno znoja i žrtava, vraćamo posljednjih 25 godina. Usprkos svim podmetanjima i uvredama sljedbenika jednoumlja, koji danas ne prezaju gotovo ni od čega, pa ni od vrijeđanja građana Hrvatske i predsjednice RH objavljujući fotomontažu sa stadom ovaca na kojoj piše „J... stado kojem je pastir ovca”!? Umjesto da se osudi, ovakav jadan uradak još se prenosi... Dakle, podržava. Sramotno i bijedno od onih koji bi, čini se, bili sretni da imaju moć rasuđivanja barem kao ovce.
