Je li bitno uštedjeti koji milijun na nadzoru hrane ili osigurati njezinu sigurnost i kvalitetu i tako čuvati zdravlje, pa i ljudske živote? Što je veće: 590 kuna ili, recimo, 10 milijuna kuna? Je li poništenje odluke o odabiru izvođača za Aglomeraciju Varaždin isključivo nešto negativno?
Iako se odgovori na ova pitanja nameću jer su već na prvi pogled jasni i neupitni, ipak smo svjedoci sasvim suprotnog. Godinama se, smišljeno ili ne, malo po malo štedjelo na kontroli mesa i mlijeka stranog porijekla koji su beskrupulozni uvoznici i trgovci dobivali vrlo povoljno jer su bili pred otpis. O tome najbolje svjedoče preniske cijene na akcijama u trgovinama koje su, s jedne strane, uveseljavale osiromašene kupce, a s druge u očaj bacale domaće proizvođače. Sada se ipak našao novac za učestalije nadzore. Zahvaljujući njima, gotovo nema dana kada se ne otkrije zaraženo meso stranog porijekla, i to gotovo svim trgovačkim lancima. Više nego ikada, jasno je da je u pravu Josip Križanić koji je i ranije ukazivao da se ne smije štedjeti na kontrolama, kao i da je domaće sigurno i kvalitetno, pa makar koštalo i nešto skuplje. Kao što se konačno počelo shvaćati i prihvaćati da se ne smije štedjeti na kontrolama, kao i da beskrupulozne trovače treba oštro kazniti, a propise postrožiti, možda će se shvatiti da i podmireni dug od par stotina kuna nije toliki krimen kao što je, primjerice, višegodišnje dugovanje desetak milijuna.
No, ako bi se gledala medijska praksa, ispalo bi drugačije: zbog već dobro poznatog neplaćanja odvoza smeća direktor varaždinske gradske tvrtke ovih je dana ušao čak i u središnje nacionalne informativne emisije, dok je javnost zamalo ostala zakinuta za informaciju kako HZZO-u tvrtka supruge (bivšeg) ministra ne vraća milijune!? Naravno, ne plaćanja računa nisu nešto za primjer, pa makar se radilo o stotinjak kuna, ali za ovrhe bivšeg pročelnika se znalo i u trenutku kada je preuzimao novu dužnost. No, tada to gotovo nikog nije zanimalo, a ponajmanje političke stranke koje su šutjele, da bi danas gotovo bez iznimke negodovale i pozivale na ostavke. Očigledno, izbori su pred vratima, pa i saveznici postaju suparnici, a na stvarnost se gleda samo iz kuta koji tebi odgovara.
Tako se i na poništenje odabira izvođača Aglomeracije Varaždin gleda isključivo negativno. Međutim, upravo zahvaljujući tome, stvorena je prilika da se na ponovljeni natječaj konačno javi i domaći konzorciji. Pa nije valjda da se više stotina milijuna vrijede radove dobiti stranci za koje će jeftino raditi domaće tvrtke, dok je radove u sklopu Aglomeracije Čakovec dobila međimurski zajednica ponuditelja u kojoj su bile i dvije varaždinske tvrtke?
