Budući da se radi o odluci s mogućim dalekosežnim posljedicama, a Grad Varaždin je većinski vlasnik Varkoma, jedne od ugovornih strana, logično je što će vijećnici varaždinskoga Gradskog vijeća ipak odlučivati o raskidu ugovora s T&H Investom, sljednikom T7 VIS-a, o interventnom zbrinjavanju otpada u Brezju, koji je već desetljeće i pol izvor tolikih prijepora da su njegovi akteri završili i na sudu. Neopravdano, sudeći prema nepravomoćnoj presudi zagrebačkog Županijskog suda, odnosno reviziji Vrhovnog suda, koji nisu našli ništa sporno kod ugovaranja žurnog zbrinjavanja.
Unatoč takvom stavu sudova, ugovor se ipak raskida. Zašto? Kako se objašnjava, razlog je to što su pregovori propali zbog (pre)velikih apetita, a s druge strane to što dozvolu za zbrinjavanje bala nema T&H Invest, kao i to što bale više nije nužno obraditi prije odlaganja. Samo su dvojica vijećnika, članovi Lige za Varaždin, tijekom prethodne sjednice dovodili u pitanje spomenuta obrazloženja zašto se ide u raskid ugovora, odnosno izlazi iz koncesije. To naravno, ne čudi jer radi se o bivšem vlasniku T7 VIS-a, čiji su najbliži i danas suvlasnici T&H Investa, odnosno njegovom bivšem branitelju.
Međutim, čudi objašnjenje da T&H Invest “dijeli” dozvolu za zbrinjavanje otpada sa sadašnjim vlasnikom MBO-a. Je li uistinu moguće da takvu dozvolu ima netko tko nema postrojenje za otpad ili tu ima nečega što javno nije poznato? No, još čudnije je to što vijećnici sumnjaju u nalaz da su bale s vremenom postale inertnije. Naime, to je utvrdila ustanova akreditirana za uzorkovanje i analizu, dok se oni pozivaju, kako je ukazala vijećnica Lovorka Gotal Dmitrović, na rezultate ustanove koja sve to nema.
Osim toga, osporava se sama mogućnost da s vremenom balirani otpad izgubi vrijedna biološka svojstva, iako je još prije jednog desetljeća Eko Ina utvrdila da obrada nije nužna za sve bale, a istog stava su bili prije pet godina i austrijski stručnjaci. Dakle, protekom vremena uistinu je moguće da bale izgube biološki dio pogodan za obradu, samo je pitanje u kojoj mjeri.
Međutim, ako je i bilo dvojbi što valja činiti u vezi bala, to sigurno ne bi trebalo biti nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike dalo suglasnost na Plan sanacije Brezja, koji predviđa samo odlaganje. Ili će se opet sve to zanemariti i krenuti po svojem, a onda godinama mučiti sa smećem, dok se drugi, poput Ludbrega, bave investitorima? Smeća, osobito baliranog, svima je dosta i to valja konačno riješiti, usprkos rizicima i mogućim tužbama jer se njima ne može dobiti sav ugovoreni iznos, već samo stvarna šteta, poput izgubljene dobiti. Ili je dobit osjetno veća nego se podrazumijeva?
