Dogodilo se to što je i očekivao svako malo upućeniji, odnosno svatko tko imalo logički i nepristrano razmišlja: USKOK je odbacio kaznenu prijavu protiv odgovorih osoba u Termoplinu i bivšeg varaždinskoga gradonačelnika Gorana Habuša.
Među upućenije i one koji razmišljaju (uvijek) logički i hladne glave, naravno, ne spada bivši gradski vijećnik, a sada zamjenik varaždinski Zlatan Avar, budući da je upravo on “jahao” po prijavi protiv spomenutih zbog udruživanja radi izvlačenja novca iz gradskog proračuna kroz povećanje cijena plina isporučenog gradskim institucijama 2014. i 2015. godine.
Tako tešku optužbu Avar i njemu bliski “stručnjaci” nisu ničim potkrijepili, sudeći ne samo po ishodu prijave, nego i sadržaju famozne javne prezentacije svojih promišljanja s početka prošle godine, koja je bila puna diskvalifikacija, ali ne i činjenica.
U njoj, primjerice, nije bilo ni riječi o udruživanju, već se samo pokušalo objasniti navodno nezakonito povećanje cijene plina. To su, međutim, prije USKOK-a opovrgnule čak dvije nadležne institucije, Hrvatska energetska regulatorna agencija i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, ukazujući prije svega da su Termoplin i Grad Varaždin sklopili ugovor s promjenjivom cijenom plina.
Potonja je agencija posebno ukazala da su cijenu plina nakon natječaja, osim Termoplina, svojim kupcima mijenjali i drugi distributeri, što zbog promjene tečaja, što zbog novih pravilnika, a što zbog troškova transporta, koji ovise o stvarno isporučenoj količini.
Uz to, ukazano je da nitko u Hrvatskoj nije na kraju imao cijenu plina, koju su zainteresirani distributeri ponudili varaždinskim gradskim institucijama, kao i da je stvarna cijena plina koju je Termoplin njima naplaćvao bila niža od prosječne cijene plina u Hrvatskoj tijekom promatranog razdoblja.
Unatoč ovim, jasnim mišljenjima i poznatim činjenicama, povremeno su se čula prozivanja varaždinskog distributera. Štoviše, pojačana su kad je Avar ušao u vijećnicu. Međutim, malo koristi od svega toga nakon izjašnjavanja USKOK-a, koji je pokazao da iza teških osobnih i poslovnih diskvalifikacija ne stoji ništa.
I što sad?
Zbog ozbiljnosti propalih optužbi bit će znakovito što će biti dalje. Što (ne)će učiniti prijavitelj, ali i njemu nadređeni. Hoće li i sad okupiti novinare, kao što je to učinio prilikom najave kaznene prijave, ali ovaj put se javno ispričati, i to ne samo prijavljenima, nego i obmantim građanima?
Isto tako bit će znakovito što će napraviti lažno prijavljeni. Njima u svakom slučaju ne bi smjelo biti svejedno ne samo zbog njih samih, nego i zdravijeg javnog medijskog prostora, koji je mjesecima bio kontaminiran neutemeljenim prozivkama koje su služile, kao što se sada jasno vidi, samo za osobnu promociju uoči redovnih i izvanrednih izbora, koje su zakuhali i oni koji stoje iza ovog nepostojećeg “slučaja”.
