Svi za jednoga, jedan za sve... Tako je otprilike izgledao prizor kad su se nakon unutarstranačkih izbora u SDP-u dva suparnika, Zoran Milanović i Zlatko Komadina, pojavili zajedno u stožeru. Bilo je za promjenu ugodno vidjeti i čuti pristojnost od onih koji su se do prije dva dana prozivali.
Zanimljivije je pak ono što će se događati na lokalnoj razini. Svega je 60 posto članova u Varaždinskoj županiji izašlo na birališta kako bi glasovalo za novog šefa stranke, a zanimljiv je i podatak da u pojedinim općinama stranka koja je do prije nekoliko mjeseci imala premijera, ima manje od deset članova. Je li to ta stranačka decentralizacija i snaga o kojoj su i Komadina i Milanović govorili tijekom kampanje. Na prošlim parlamentarnim izborima dokazali su kako su sve samo ne najjača stranka u županiji.
Prošla su ona vremena kad se za SDP glasovalo po inerciji i kad su imali vojsku lijevih podržavatelja. Na njihovu sreću, slično je i na desnici. Nema ni HDZ više tako složnu ‘’vojsku’’ birača, jer da ima, ne bi se stvorila ovako šarolika i razjedinjena koalicija kakva je trenutačno na vlasti. U Domoljubnoj koaliciji više se ne zna tko pije, a tko će na kraju sve to platiti. U demokratskoj je zemlji pohvalno da postoji mogućnost izražavanja vlastitog mišljenja, ali kad to pravo svakodnevno koriste da bi se međusobno prozivali oni koji su zajedno u vladajućoj koaliciji, onda to izgleda u najmanju ruku čudno, a prije svega neozbiljno. Među najglasnijim kritičarima iz redova koalicije HSLS, a nakon promjene na čelu HSSa i s njihove su strane počele kritike, bilo da su upućene HDZ-u ili pak Mostu.
Prije dva dana javio se i Hrastov Ilčić, također nezadovoljan odnosom s HDZ-om, ali onaj koji prednjači u kritikama koaliciji koju je stvarao zapravo je šef HDZ-a Tomislav Karamarko, koji bi se rado riješio Mosta, ali i svih ostalih neistomišljenika, koji mu trenutačno onemogućavaju apsolutnu vladavinu i jednoumlje. Upravo zbog nepopularnosti velikih stranaka i na ljevici i na desnici već se godinama stvara prostor za one manje, bez kojih ni HDZ ni SDP ne mogu dobiti izbore, što je činjenica bez obzira na visoko mišljenje koje o sebi imaju i Milanović i Karamarko. No hoće li se dogoditi situacija da na lokalne izbore za godinu dana upravo te manje stranke izađu zajedno i odvaže se odvojiti i od HDZ-a i od SDP-a, ostaje za vidjeti.
U svakom slučaju, bio bi to zanimljiv test demokracije. Još kad bi se pojavila neka nova koalicija s jasnim programom i bez utopijskih obećanja... Možda bi to bio početak vraćanja vjere u politiku. U međuvremenu, dok se oni tamo gore prepucavaju zbog, nama naizgled, nebitnih stvari, ‘’običnim’’ ljudima ostaje da rade i stvaraju.
