Lijepo je, naravno, biti među svega četiri grada domaćina europskog natjecanja u sportu, pogotovo kad ima značajan broj poklonika u Europi, pa i izvan nje, kao što je to slučaj s rukometom.
Međutim, takvu časti i priliku, kakvu su ove godine dobili Zagreb, Split, Poreč i Varaždin, morala bi se moći i oplemeniti, odnosno iskoristiti, a pitanje je koliko se u tome uspjelo. Naravno, neki su Euro 2018. brzo našli svoju računicu, što je zorno vidljivo po oglasima pojedinih trgovačkih marki i programima televizija.
No, nije tako kod svih, ponajprije ne kod gradova domaćina. Tu se tek naslućuje tko je tko je prošao bolje, a tko lošije. Zagreb bi, nedvojbeno, od svih gradova domaćina trebao proći najbolje.
Ne samo zato što će se u njemu odigrati ključne utakmice, nego i zato što ima najveće kapaciteta da ubere plodove, prije svega najveću dvoranu za utakmice te niz hotela za smještaj igrača i navijača, ali i sve ostalo.
Međutim, bit će zanimljivo vidjeti - ako se uopće ikada povuče kakva takva konačna crta - je li na kraju Zagreb u plusu ili će ostati minusi i repovi, kao što je ostalo od ranijih natjecanja, zbog čega je vlasnik dvorane čak prijetio njezinim zatvaranjem svega koji dan prije početka prvenstva.
Srećom, zagrebačka Arena nije zatvorena. Izbjegnuta je velika sramota samo zato što je spomenuto zagrebačko građevinsko poduze - će - koje će dvoranu izgrađenu po modelu javno-privatnog partnerstva naplatiti čak dvije milijarde kuna ! - pritiskalo da se stalno bude pun depozit kojeg misli založiti da bi se izvuklo iz dubioza...
I u Splitu, gdje velebni sportski objekt još nije završen, zamalo da nije došlo do otkazivanja prvenstva. Čelnici tvrtke koja upravlja Spaladium Arenom, Sportski grad TNP, muči se u stečaju, a za pokriće troškova dvotjed - nog programa EP-a, koji uključuju najam i ostalo, trebalo je brzo naći više od milijun kuna...
U Poreču, srećom, nisu imali takve brige kao u Splitu i Zagrebu, pa su se s računicom što donosi prvenstvo počeli baviti još dok nije ni počelo. Kao blagodat, u prvom redu su isticali promociju grada, koja je važna za turizam, ali i to da je otvoreno osam hotela, koje sigurno u siječnju ne bi radili da nema domaćinstva. No, nisu zaboravili ni troškove, pri čemu su spominjali pet milijuna kuna, koje uključuje 1,2 donacije organizatorima. U Varaždinu se još nije pričalo o troškovima, ali se zato spominjalo da bi dobit (!) mogla iznositi od 3,5 pa do četiri milijuna kuna, pa čak i pet!?
Da je to dvojbena računica, upozorio je varaždinski župan, ukazujući da čak ni postojeći smještajni kapaciteti u Varaždinskoj županiji nisu popunjeni, na što je varaždinski gradonačelnik pohvalio zbog kvalitete i popunjenosti - međimurske hotele!?
Zašto je tako i kako zapravo stvari stoje kad je u pitanju prvenstvo, trebali bi znati u Hrvatskom rukometnom savezu pa ostaje nada da će se na kraju svega položiti račune, iako je to teško očekivati kad se u Varaždinu nje - govi predstavnici nisu pojavili čak ni na potpisivanju donacije od 1,5 milijuna kuna...
PS. Kad smo kod raču(nic)a, i tjednik Varaždinske vijesti od ovog tjedna stoji osam kuna, koliko već neko vrijeme koštaju glavne dnevne novine, kao i još neki lokalni tjednici, iako ima, naravno, i skupljih. Varaždinske vijesti stajale su sedam kuna više od deset godina, tijekom kojih su rasli razni troškovi, ali cijena se nije povećavala. Nadali smo se da će se nešto promijeniti. Ako ništa drugo, barem da država i informativnim tjednicima, kao što su nedvojbeno Varaždinske vijesti, spusti PDV s 13 posto na 5 posto, koliko već godinama plaćaju dnevni listovi. Međutim, usprkos apelima da se niža stopa PDV-a uvede i drugim informativnim tiskovinama, ništa od toga. A kako smo nedavno uveli i neke novine, poput zasebnog priloga s televizijskim programom i enigmatikom, zbog čega je porasla cijena tiska, bili smo prisiljeni poskupjeti za jednu kunu, koju ćemo nastojati opravdati.
