Dobro su postupili varaždinski gradski vijećnici kada u petak nisu odustali od novog utvrđivanja ništetnosti spornog ugovora iz 2008., već su to „zamrznuli“ na godinu dana te podržali pregovore radi mirnog rješenja otvorenih pitanja u vezi baliranog otpada u Brezju, kako sa slijednicima T7 VIS-a, koji je prije deset godina sklopio nikad konzumirani ugovor o interventnom odvozu bala, tako i sa zajednicom ponuditelja na čelu s tvrtkom CEZA-R, koja je taj isti posao kasnije dobila na natječaju, ali nikad i bale.
Prijepore i sporove, naime, gotovo uvijek treba prvo pokušati riješiti mirnim putem jer se time izbjegava višegodišnje sudsko sporenje i troškovi, što lako ne pada ni onima koji na kraju uspiju dobiti spor. Niz je i drugih razloga zašto bi se uvijek trebalo pokušati dogovoriti. Uostalom, ako ništa drugo, uvijek ima vremena za sporenja, ukoliko pregovori propadnu.
Dakle, mirno rješavanje sporova trebala bi biti uvijek prva, ali nikad ne i jedina opcija jer se sporazumno rješenje na kraju i ne mora postići, osobito u slučaju ako jedna od strana traži previše, odnosno nije sklona održivom kompromisu. Do mirnog rješenja sporo oko bala ne treba doći po svaku cijenu, pogotovo ako bi ona iznosila nekoliko desetaka milijuna kuna.
A upravo toliki iznos mogao se čuti na jednom od međustranačkih vijeća kao količina novca koja se traži u zamjenu za odustajanje od tužbe prema Gradu Varaždinu, odnosno neispunjenje ugovora o interventnom zbrinjavanju bala. Tolikog novca Grad Varaždin, jednostavno, nema u svom godišnjem proračunu, a kreditno zaduženje ili otplata na rate tolikog iznosa imalo bi vrlo ozbiljne i trajne posljedice jer u slučaju isplate tolike štete ne bi bilo novca za druge stvari koje grad, nakon godina stagnacije, trebaju povući prema naprijed, a ne stalno se vrtjeti oko prošlosti.
Je li uistinu preveliki financijski teret za Grad Varaždin mirno rješenje spora oko bala sad je, naravno, teško sa sigurnošću reći jer iznos eventualnog obeštećenja zapravo nije nepoznat. No, to ne bi smjelo tako i ostati, već bi što prije trebalo otvoreno i javno progovoriti kako se ne bi pred gotovo čin doveli vijećnici, što bi izazvalo nove sumnje i sporenja.
Stoga nikako ne bi trebalo odbaciti ni mogućnost referenduma i nastavka spora jer je pitanje stoji li Grad Varaždin, nakon presude Vrhovnog suda, uistinu tako loše. Naime, bilo bi najbolje da takve procjene iznose oni koji nisu ni na koji način (bili) involvirani u bale, tužan slučaj koji grad predugo zaokuplja i kojeg treba konačno riješiti jer je uistinu žalosno što se gradske uprave smjenjuju već više od jednog desetljeća, a bale i dalje leže na samom ulasku u grad.
