Po drugi put su nezadovoljni novim sustavom i cijenama gospodarenja otpadom, odnosno manji dio od oko tri tisuće okupljenih oko FB grupe Varaždinsko smeće, prosvjedovali na središnjem varaždinskom trgu. Na Korzu, koje u veljači nije bilo nikad toplije, prošle je subote bilo više prosvjednika nego prvi put, ali ipak je tek njih tristotinjak opet tražilo odgovore prvenstveno u vezi zbrinjavanja smeća koje svakodnevno nastaje, kao i onog odloženog u Brezju, ali i na pitanja koja nemaju veze ni sa starim niti s novim otpadom.
Istaknuli su čak 70 zahtjeva na koje traže odgovore, od kojih su neki već polučili rezultate, što se najbolje vidi po tome da gradski vijećnici gotovo na svakoj sjednici mijenjaju ono što su ranije odlučili u vezi smeća... Dakle, ako se gleda ova komunalna problematika, nije se prosvjedovalo uzalud, dok bi se moglo raspravljati o ostalome.
Može li se, primjerice, prosvjedima doći do bolje vlasti? Može se, naravno. Potvrđuju to npr zbivanja u Rusiji 1917. ili 1989. u Bukureštu, samo treba li to kome? I dio prosvjednika shvatio je da u se našli na prekretnici, kada se valja zapitati ima li smisla i dalje se okupljati na središnjem varaždinskom trgu, pogotovo što se vladajući korigiraju neke svoje naprasne odluke. Ili to pokušavaju.
Umjesto prosvjeda, pitaju se nije li došlo vrijeme da se za svoje stavove i rješenja pokušaju izboriti mimo ulice, odnosno na izborima, i to na način da se aktivno uključe u izborne utrke oni koji „ne traže osobnu korist, nego isključivo dobrobit građana“. Neki od prosvjednika odmah su pokazali suzdržanost prema izlasku na izbore, navodeći da bi se time građanska inicijativa samo zloupotrijebila za dolazak pojedinaca na vlast, što govori da ni sami ne vjeruju da su među njima baš svi časni...
Ne prosvjeduju svi jer im je odvoz smeća preskup. Uostalom, za to postoje čvrsti dokazi. Nekima se, priznaju to otvoreno, ne sviđa gradska vlast i kako se vlada, pa čak ni sustav koji to omogućuje, ali može li se bolji sustav graditi, a vlast bolje nadzire s ulice nego tamo gdje se donose odluke? Upravo zato bi izlazak na izbore trebao biti pravi test vrijednosti, hrabrosti i zrelosti svake druge građanske inicijative.
U slučaju izbornog uspjeha, nastavila bi živjeti i zalagati se za svoje stavove među kojima su i oni kojima se nema što prigovarati, kao što je transparentna vlast. Da su izbori, a ne prosvjedi, dugoročno pravi put kako za inicijativu, tako i društvo, govori i predstavljanje nove političke platforme u Zagrebu pod nazivom Možemo!, čiji zagovornici “ne mogu gledati kako političke elite vode zemlju u propast”.
Ako mogu u Zagrebu, zašto ni bi barem pokušali u Varaždinu? Svibanjski su mjesni izbori sjajna prilika za to!
