Osebujan kakav je, vrlo rječit, ali s malo sadržaja i rezultata, bio je u Saboru prošlog tjedna Božo Petrov, čelnik MOST-a, koji je puno obećavao, ali malo toga i ostvario.
- Neću pitati vas koji sjedite ovdje, jer tko zna što ste sve morali progutati da sjedite ovdje, nego ću pitati građane je li ih sram? Osjećate li se izdano? Politika je onakva kakvu je mi činimo, kakvu je biramo. Ako biramo prostitutke na izborima, onda će politika biti prostitutka. Ako biramo poštene, onda će politika biti po- štena. Ali što govori naš odabir? Tko smo mi, ako biramo političke prostitutke? I to je ono što se građani trebaju pitati. I trebamo podvući crtu. Nismo svi isti, postoje pošteni i postoje prostitutke - rekao je Petrov tijekom sjednice na kojoj su kasnije potvrđeni novi ministri, među njima i Predrag Štromar te prof. dr. Blaženka Divjak.
Što to zapravo muči „poštenjaka“ Petrova, koji pregovara o koaliciji i SDP i HDZ-om?
Ili čiji kolege prozivaju vlastitu vladu? Ili mirno sjede i rade s nekim u koga nemaju povjerenja?
Zar je, dakle, uistinu tu posrijedi nečije (ne) poštenje? I čije? Više se čini da je zapravo posrijedi to što je izgubio ekskluzivnu „licencu“ za savezništvo s HDZ-om, a politička moć i utjecaj su se zbog koalicije HNS-a i HDZ-a preselili iz Metkovića na sjever.
Most je sve manje čimbenik na političkoj sceni, i to zbog osebujnog pristupa problemima, slabim rezultatima i dvojbenoj učinkovitosti.
Zar uistinu, primjerice, nije jadno da se i u sudnici govori da je najveća količina zaplijenjenog oružja u Varaždinskoj županiji zapravo iz policijskog skladišta, a bivši ministar MUP-a to nije htio ni potvrditi ni opovrgnuti!?
Ako Petrov, Beljak i njima slični svojim istupima žele ukazati na nešto nečasno u politici, onda bi trebali prvo pogledati sebe, otvoreno reći o čemu se točno radi te svakako uzeti nešto drugo za usporedbu, a ne prostituciju i prostitutke, jer su to žene koje se trude doći do novca na najbolji način koji znaju i umiju, usprkos teškom poslu kojim se bave.
Naravno, obmana, krađa i prijevara ima na političkoj sceni. No, sasvim je sigurno da odluka jedne centrističke stranke da jednom sklopi savez s „lijevima“, a drugi put s „desnima“, zacijelo nije najgore što se dogodilo na domaćoj političkoj sceni.
Štoviše, to je i logično za centriste, a za Hrvatsku - posebice njezin sjever koji je bio zanemaren - moglo bi na kraju ispasti i jako dobro, ukoliko bude pameti i poštenog rada za opće dobro.
Zna to Petrov pa zato priča kako priča, ali žalosno je da se slične primjedbe čuju čak i na sjeveru, koji je, zahvaljujući mudrosti i u HNS-u i naročito u HDZ-u, došao u poziciju u kakvoj nikada nije bio u svojoj povijesti, a Hrvatskoj se otvorila šansa da se izvuče iz pukih ideoloških sukobljavanja te primi posla.
