Treća izborna jedinica, pa tako i Varaždinska županija, zadnjih se godina smatra jednom od najjačih, ako ne i najjačom bazom stranaka tzv. lijeve koalicije. Ne dogodi li se neko čudo, tako bi moglo biti i nakon prijevremenih izbora 11. rujna jer je HDZ, stožerna stranka tzv. desnice ili desnog centra, propustio priliku da tu ponudi nešto novo o čemu se ovih dana govori.
U odnosu na 2015. HDZ je osvježio liste - mnogo je novih imena kojima Plenković namjerava postići strateški cilj… samo je jedna od niza sličnih tvrdnji o „novim imenima“ koje se mogu čuti otkada je Andrije Plenković preuzeo stranku. Istina, novih imena ne manjka na HDZovim listama u drugim izbornim jedinicama, ali na listi kandidat treće gotovo je sve isto kao i u prosincu. Naravno, gleda li gornja polovica kandidacijske liste. Ako je tako, a jest, zašto bi „momčad“ koja je lani izborila četiri saborska mjesta sada postigla (puno) više? Samo zbog novog „trenera“ Andreja Plenkovića s kojim bi, kako veli Zoran Milanović, i on koalirao!? Ili zbog onog što su napravili u kratkom saborskom mandatu? Možda, jer tu ima dobrih stvari, ali tu ima i onih drugih s kojima se nitko ne bi mogao podičiti. Prije svega kao što je glas protiv vlastite vlade samo zbog slijepog slijeđenja nerazboritog Tomislava Karamarka.
Ni Narodna koalicija, doduše, nije ponudila neke veće novine u trećoj izbornoj jedinici. A mogla je. Ali zar to treba raditi „momčad“ koja je prije manje od godinu dana tu dobila gotovo 50 posto glasova i osam mandata, odnosno dvostruko više nego HDZ i partneri? Ako ni zbog čega drugog, onda bi se zbog ovog rezultata od HDZ-a očekivale veće novine. Tim više što je bilo mogućnosti. Itekakve. Zašto se, primjerice, nije našlo mjesta za predsjednika varaždinskog HDZ-a Damira Habijana, koji osim stručnog znanja, ima stav, hrabrost i viziju? Zar novom HDZ-u takav ne treba? Navodno da se još nije dokazao. A gdje su se drugi to dokazali? Možda dok su čvrsto stajali uz Karamarka, dok je Habijan prvi skupa s Robertom Gotićem upozoravao da stranka ne može biti talac pojedinca, baš kao što je to tvrdio Plenković?
Neinventivnost velikih stranaka i koalicija u trećoj izbornoj jedinici otvara put manjima, osobito Mostu i koaliciji Bandića i Čačića, a o njima ovisi koliko će ga iskoristiti. Uspiju li oni polučiti dobar rezultat, odnosno veće stranke slabiji, bit će uistinu zanimljivo vidjeti ne samo kako će se sastaviti nova saborska većina, nego hoće li za to kod gubitnika netko snositi odgovornost. A na potonje ne bi trebalo dugo čekati, ako se ne želi izgubiti i naredna utakmica – lokalni izbori 2017. koji su pred vratima.
Treća izborna jedinica, pa tako i Varaždinska županija, zadnjih se godina smatra jednom od najjačih, ako ne i najjačom bazom stranaka tzv. lijeve koalicije. Ne dogodi li se neko čudo, tako bi moglo biti i nakon prijevremenih izbora 11. rujna jer je HDZ, stožerna stranka tzv. desnice ili desnog centra, propustio priliku da tu ponudi nešto novo o čemu se ovih dana govori. U odnosu na 2015. HDZ je osvježio liste - mnogo je novih imena kojima Plenković namjerava postići strateški cilj… samo je jedna od niza sličnih tvrdnji o „novim imenima“ koje se mogu čuti otkada je Andrije Plenković preuzeo stranku. Istina, novih imena ne manjka na HDZovim listama u drugim izbornim jedinicama, ali na listi kandidat treće gotovo je sve isto kao i u prosincu. Naravno, gleda li gornja polovica kandidacijske liste. Ako je tako, a jest, zašto bi „momčad“ koja je lani izborila četiri saborska mjesta sada postigla (puno) više? Samo zbog novog „trenera“ Andreja Plenkovića s kojim bi, kako veli Zoran Milanović, i on koalirao!? Ili zbog onog što su napravili u kratkom saborskom mandatu? Možda, jer tu ima dobrih stvari, ali tu ima i onih drugih s kojima se nitko ne bi mogao podičiti. Prije svega kao što je glas protiv vlastite vlade samo zbog slijepog slijeđenja nerazboritog Tomislava Karamarka. Ni Narodna koalicija, doduše, nije ponudila neke veće novine u trećoj izbornoj jedinici. A mogla je. Ali zar to treba raditi „momčad“ koja je prije manje od godinu dana tu dobila gotovo 50 posto glasova i osam mandata, odnosno dvostruko više nego HDZ i partneri? Ako ni zbog čega drugog, onda bi se zbog ovog rezultata od HDZ-a očekivale veće novine. Tim više što je bilo mogućnosti. Itekakve. Zašto se, primjerice, nije našlo mjesta za predsjednika varaždinskog HDZ-a Damira Habijana, koji osim stručnog znanja, ima stav, hrabrost i viziju? Zar novom HDZ-u takav ne treba? Navodno da se još nije dokazao. A gdje su se drugi to dokazali? Možda dok su čvrsto stajali uz Karamarka, dok je Habijan prvi skupa s Robertom Gotićem upozoravao da stranka ne može biti talac pojedinca, baš kao što je to tvrdio Plenković? Neinventivnost velikih stranaka i koalicija u trećoj izbornoj jedinici otvara put manjima, osobito Mostu i koaliciji Bandića i Čačića, a o njima ovisi koliko će ga iskoristiti. Uspiju li oni polučiti dobar rezultat, odnosno veće stranke slabiji, bit će uistinu zanimljivo vidjeti ne samo kako će se sastaviti nova saborska većina, nego hoće li za to kod gubitnika netko snositi odgovornost. A na potonje ne bi trebalo dugo čekati, ako se ne želi izgubiti i naredna utakmica – lokalni izbori 2017. koji su pred vratima.
