Gdje su granice privatnog i javnog života te jesu li one iste za sve ili ipak postoje razlike ovisno o kome se i gdje radi - pitanja su koja nameću razni događaji, od razvoda, proslava pa do vjenčanja.
Tako je popriličan interes pobudio slučaj sada već bivšeg župnika u Virju, rodom iz ludbreškog kraja, koji je napustio svećenički red zbog vjeroučiteljice iz Ivanca, koja je s njim zatrudnjela, i to dok je njezin, sada već bivši suprug, radio u Irskoj da bi osigurao egzistenciju za njihovo dvoje djece... Prije nego što je napustio svećenički red, svećenik je dobio dva mjeseca da razmisli o svojoj odluci, privilegiju kakvu ne dobivaju svi koji krše vjerska pravila, ali ni to nije pokolebalo župnika iz Virja, koji je kratko bio na službi i u Ivancu, da skine svećeničku odoru i zasnuje obitelj...
Postupci župnika i vjeroučiteljice izazvali su oprečne u javnosti komentare. Uglavnom, dok su jedni osuđivali razaranja jedne obitelji, drugi su hvalili spremnost za preuzimanje odgovornosti jer je, čini se, zasnivana nova obitelj. Naravno, bilo je i onih koji su smatrali da o svemu nije ni trebalo izvještavati, iako se radi o osobama koje javno istupaju, bilo u školi, bilo u crkvi ili vjerskim događanjima. Pri tome, uz molitve, daju i naputke što je dobro, a što nije, kako (ne)bi valjalo živjeti...
Pa kad je tako, zar nije samo sloboda, već i obveza medija da izvijeste o tome kako žive oni koji drugima objašnjavaju što je prihvatljivo, a što nije? Ili bi mediji trebali žmiriti na jedno oko, odnosno izvještavati samo ono što se priča s oltara, a sve ostalo - prešutjeti? Kuda bi to društvo odvelo?
Slična pitanja nametnula su se i nakon objave zadnjih fotografija predsjednika varaždinskoga Gradskog vijeća i HDZ-a. Naime, nakon fotografija iz gimnastičke dvorane, šetnje gradskim ulicama, uz bazen... pojavile su se i snimke gdje se zabavlja u muškom društvu. No, kako bi drukčije bilo kad se radi o, kako se objašnjava, proslavi momačke večeri tijekom koje se veselo društvo okupalo u badnju, poslagivalo u obliku jednog organa...
To nije promaklo medijima, ali ni onima iz suprotnog političkog tabora, koji nisu našli lijepe riječi za ovakvo ponašanje. Dapače. Nisu mu, naravno, bile po volji oporbene kritike na „privatni život“, ali što je mogao očekivati? Da ga oporba hvali? Ili da uopće ne komentira? Postoji zaštita privatnog života, ali ona je drukčija kada su u pitanju političari.
Slučaj Mitterranda - koji je imao kći s ljubavnicom o kojoj se šutjelo - govori da nije lako povući crtu između javnog i privatnog kod političara, kao i da ona ovisi o okolnostima. No, sasvim sigurno prava političara na privatnost manja su nego kod drugih, pogotovo kad detalje iz privatni život objavljuju - sami.
