S pravosuđem, a osobito sudovima, duljinom suđenja i ishodima postupaka, nezadovoljstava ima na pretek. Kritike stižu od građana, pa do visokih dužnosnika... Tisuće starih predmeta, kojih ne bi bilo toliko da se na sudu ne ide zbog svega i svačega, zatim neočekivani preokreti, osobito kod zanimljivijih slučajeva, pa duljina njihovog trajanja... tek su neki od najčešćih prigovora, izuzme li se onaj o famoznoj visokoj korumpiranosti za koju zapravo nema valjanih dokaza, odnosno barem ne da postoji u
tolikoj mjeri kolika je percepcija.
Naravno, postoje neopravdani i opravdani prigovori u vezi presuda i suđenja, odnosno sumnje oko zanimljivijih slučajeva, kao što su one vezani uz isplatu otpremnina bivšim službenicama Varaždinske županije i Grada Varaždina. Opravdano, jer - bez obzira je li presuda (ne)utemeljena - više se ne bi smjelo događati da jedna jedinica lokalne samouprave nekome isplaćuju otpremnine, a (gotovo) istovremeno ga prima na posao druga ili čak ista jedinica! Ako to uistinu dopuštaju postojeći propisi i zakoni, onda ih treba žurno mijenjati. A ako onemogućavaju, ali ih neki zaobilaze, onda ti trebaju odgovarati.
Međutim, ishodi postupaka i njihovo trajanje, koji su česta meta prigovora, ne ovise samo o sucima, tužiteljstvu i zakonima, iako se kritike uglavnom odnose na njih. Naime, sudovi i tužitelji odluke ne donose po tome što „znaju vrapci“, već zakonu te dokazima i iskazima svjedoka, među kojima su i sudski vještaci.
Zorno to pokazuje i jedan drugi, također recentni varaždinski slučaj. Nepravomoćne kazne izrečene Ivanu Čehoku i Davoru Patafti, kao i Narcisi Huljev, dobrim dijelom se temelje na iskazu pokajnika, sudskog vještaka. On je, naime, pred USKOK-om govorio da je na „traženje“ precijenio Pataftinog zemljišta u Jalkovcu. Međutim, pred sudom je rekao nešto sasvim drugo.
- Ispod 5 posto moje poslovne aktivnosti se odnosilo na vještačenje za Grad Varaždin. Nikada nisam raspravljao s prvooptuženim vezano uz moje vještačenje. Kada sam izrađivao elaborat za Jalkovec, tada sam imao dokument da se radi o poslovnoj zoni, a kasnije sam saznao da se zapravo radi o mješovitoj zoni, koja je vrjednija. Dakle, vještačio sam kao da se radi o manje vrijednoj zoni, rekao je na sudu vještak - pokajnik.
Nije jasno zašto sud nije uzeo ovaj iskaz, a uzelo onaj pred USKOK-om, tim više ako je bilo pritiska. No, to će se, kao i druge dvojbe, morati razjasniti u nastavku slučaja u kojem ne treba baš ništa isključiti, pa ni oslobađajuću presudu, kad ima svjedoka i vještaka, koji toliko promjene svoj iskaz da bi valjalo razmisliti i o tome da vještaci budu stalno zaposleni na sudu.
