Brutalno premlaćivanje direktora Kaminga Zlatka Korpara krajnje je opasan presedan, ukoliko se pokaže točnim pretpostavka da su mu ruke i noge slomljene kao znak upozorenja, odnosno da bi mu se dalo do znanja da pripazi kako će svjedočiti u postupku zbog curenja podataka iz istraga USKOK-a i policijskog USKOKa, dakle akcija protiv organiziranog kriminala i korupcije.
Broj takvih akcija s vremenom je pao, barem onih sa spektakularnim uhićenjima, ali ono što šalje možda i lošiju poruku je to što takve akcije uglavnom nisu polučili presude jer sudski postupci još traju ili su neslavno završili, izuzev nekih manje važnih slučajeva.
Da je tako, dovoljno se prisjetiti tko je sve uhićen i pritvaran prije nekoliko godina u Varaždinu, a danas gotovo da i nema pravomoćnih presuda. Štoviše, u nekim ozbiljnim slučajevima suđenja još nisu ni počela, iako je od podizanja optužnica prošlo pet i više godina!
Da je “splasnuo entuzijazam” ukazao je ovih dana predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, gdje se vode glavni postupci protiv optuženih za korupciju i organizirani kriminal. Za „pad entuzijazma“ na tom području, kako veli sudac Ivan Turudić u Jutarnjem listu, postoje dva moguća objašnjenja: ili je kriminala ima manje ili tijela kaznenog progona nisu učinkovita u otkrivanju kaznenih djela.
Uz to, kako naglašava, javnost je umorna gledajući kako većina velikih korupcijskih slučajeva ne dobiva sudski epilog, a razloga za to je više i malo je nevinih: pravosuđe ne funkcionira kako bi trebalo pa postupci predugo traju, a kada i završe, stignu do kontroverznog Ustavnog suda.
Tu su i nedovoljno dobri zakoni, pa nepostojanje ujednačene sudske prakse jer nema visokog kaznenog suda. Nadalje, smatra Turudić, problem su i prevelike ovlasti državnog odvjetništva kod sklapanja nagodbi jer se događa da se za teška kaznena djela traži kazna u vidu rada za opće dobro bez primjerenog objašnjenja.
Uz sve to, Turudić posebno ukazuje na nepostojanje sudske kontrole odbačaja kaznenih prijava od strane državnog odvjetništva jer, kako naglašava, nije važno samo što je državno odvjetništvo procesuiralo, nego i ono što nije i zašto to nije učinilo.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, nije lako otkriti kaznena djela koja se tiču korupcije i organiziranog kriminala zbog njihove prirode. Ona se, naime, odvijaju daleko od očiju javnosti, ali za društvo nisu ništa manje opasnija od nekih drugih kaznenih djela.
Dapače, čak su i opasnija. Upravo zbog toga kod njihovog su razotkrivanja često bitni pouzdanici, koji su posebno „vrijedni“ ukoliko ukazuju na slabe točke sustava za borbu protiv korupcije.
No, tko će pristati biti pouzdanik, ako se oni brutalno premlaćuju, čak i u vlastitim kućama?
