Premda je stotinjak dana do izbora, kandidati već koriste sve moguće (ne)prilike da se pojave i oglase, ponekad ne birajući način i sredstva koja su, istine radi, često od poreznih obveznika.
Usprkos svemu tome, bitne teme i problemi ostaju po strani, kao što je ograda duž hrvatsko-slovenske granice.
Ta, graditeljska aktivnost slovenske vlasti uzeo je toliki mah da je prošli tjedan ograda postavljena čak i na mostu kod kod Ormoža, mjesta gdje zacijelo nije prošao niti jedan migrant 2015.,a što se navodi kao opravdanje za postavljenje nimalo ugodnih prepreka.
U to su se, primjerice, uvjerili posjetitelji izložbe o lovstvu otvorene baš prošli tjedna u Ormožu, i to zahvaljujući suradnji tamošnjeg muzeja s varaždinskim. Hrvatski su se posjetitelji na pregrađenom mostu zorno mogli uvjeriti na kojoj je zapravo razini povjerenje među dvjema vladama, odnosno koliko su upite postale četiri temeljne sloboda EU i temelji europskog jedinstva: sloboda kretanja roba, kapitala, usluga i ljudi.
Da sve bude gore, ograda bi mogla ostati dulje vrijeme, usprkos slabljenju sukoba u Siriji. Naime, kao razlog postavljanja ograde slovenske vlasti navode zaštitu ljudi i imovine, odnosno učinkovitu zaštitu vanjske schengenske granice.
A baš ovih dana moglo se čuti da su Hrvatskoj zatvorena vrata Shengena, i to na dulje vrijeme. Od našeg ulaska u schengenski prostor, kako se tvrdi, neće biti ništa ni ove, kao ni sljedeće godine, bez obzira hoće li biti gotove sve tehničke pripreme.
Očigledno, svi koji su najavljivali skori ulazak Hrvatske u schengenski prostor govorili su teške neistine. Uostalom, to se moglo zaključiti i prije jer su migranti kroz Hrvatsku najprije prolazili kao da nije država koja čuva granice od ilegalnih prelazaka, a zatim smo čak organizirali vlakove da bi migrante slali drugima.
Ali ni to nam nije bilo dosta, pa smo organizirali i autobuse koji su pod okriljem noći iskrcavali migrante kod mekih točaka na hrvatsko-slovenskoj granici, što je osobito došlo do izražaja na granici u Varaždinskoj županiji.
Jasno je da to nije bio nikakav humanizam, kako su to u nas neki prikazivali, nego neodgovorno uvaljivanje vlastitih problema susjedu. I takvo ponašanje su nam zamjerili u EU koja, usput rečeno, navodno ne želi strah i zidove.
Umjesto da se nađe prihvatljivije rješenje s kojim bi se iskupili za ovaj grijeh iz nedavne prošlosti, šuti se o ogradi ili govori puno manje nego, primjerice, o budućem zidu između Meksika i SAD-a.
A kad se i progovori, ponavljaju se floskule o desnom radikalizmu i tome slično. Svašta se predbacuje zagovornicima bolje zaštite vlastitih granica koje je trebalo poslušati, pa ne bi danas u EU ulazili kroz zaštitne ograde, baš kao Meksikanci (uskoro) u SAD
