Ako kojim slučajem imate tu nesreću da vam se zbog presude ime nalazi u tzv. registru pedofila“, besplatni PR članak uvijek možete dobiti u Varaždinskim vijestima! Ovako, oštro i podcjenjivački, kako to on zna, a osobno baš ničim pozvan, osim možda zbog nemogućnosti poimanja osnova novinarstva, ocijenio je urednik portala varazdinski. rtl.hr Goran Štimec članak „Kome smeta majstor taekwondoa: nekim roditeljima ili klupskoj konkurenciji?“.
Za spomenutoga, očigledno, PR ili propaganda je već to što smo osobi - koja je počinila djelo na štetu starije maloljetnice prije 15-ak godina, ali prije i poslije toga nikad više – dali priliku da govori, odnosno što smo problematizirali stav da treba trajno zabraniti svaki rad i pristup djeci svakom tko je osuđen za spolni delikt, pa makar se to dogodilo jednom s nekim u dobi od 15 i(li) 17 godina, i to bez prisile.
Nikome se, naravno, ne može odreći pravo da zastupa čak i konzervativniji stav, recimo, da se muškarac, koji je imao dobro - voljni odnos sa 17-godišnjakinjom, doživotno zatvori ili barem kastrira... Koliko god bili osebujni stavovi o (ne)dopušte - nom, zabranama i kaznama, pravo je svakoga da ih zagovara. To uistinu nije sporno.
Sporno je nešto sasvim drugo: nepoimanje, odnosno ne shvaćanje osnova novinarstva, a posebice poštenog odnosa novinara prema svima, pa i procesuiranima. Naime, dok se na davanje prilike procesuiranom da veli svoju „istinu“ gleda kao PR-om jer „nema potpitanja o očiglednim neistinama (?)“, spomenutom i sličnima promiču vrlo ozbiljne stvari u cijelom slučaju.
Više je toga, no ključno je to zašto je baš spomenuti trener izabran kao primjer pedofila (?!), odnosno kao osoba koja se pod krinkom trenera taekwondoa seli iz grada u grad samo da bi bio s djecom!? Vjerovali ili ne, ovaj vrlo smjeli, zapravo potpuno krivi odabir i tvrdnja, temelje se na jednom dokumentu, i to anonimnom pismu navodno zabrinutih roditelja, koji “više ne vode kćer na treninge” jer su saznali za trenerovu davnu prošlost!?
Koje li slučajnosti! Baš sada, kada je trener napustio raniji klub i pokrenuo novi u koji su prešli (skoro) svi članovi pa, dakle, nije bilo ni potrebe da itko ispisuje svoje dijete jer su ga mogli lijepo ostaviti u starom klubu. Jasno, tako bi postupio svaki, uistinu zabrinuti roditelj, ali u ovom slučaju takvi - ne postoje!
U to smo danas čvrsto uvjereni! Zašto? U pismu, kao što smo ukazali, „roditelji“ navode da su razgovarali s „ravnateljicama“, iako su na čelu dviju škola ravnatelji, koji ne znaju za pritužbe! No, još važnije je to što roditelji, čija djeca treniraju, šalju daju potporu treneru, koji im je rekao za prošlost i prije medijske hajke.
No, njihov glas ne čuju ili ne žele čuti oni koji ne provjeravaju osnovne stvar, ne daju svima da govore i još podmeću. Zašto? Zar je to novinarstvo? Kaj god!
