Da Europska komisija daje podrobna izvješća i o stanju naše lokalne i regionalne samouprave, zacijelo ne bi bilo ništa povoljnije od onog koje je ovih dana posvetila (ne)učinkovitosti naše središnje vlasti i presporim strukturnim reformama.
Zagrebu se, primjerice, predbacuje makroekonomska neravnoteža, nedovoljne mjera za poboljšanje poslovnog okruženja te odustajanje od reformi koje sam najavljuje, a gotovo sve to postoji i na lokalnoj razini.
Naravno, ne u svim gradovima i općinama. Sličnosti u neracionalnostima središnje i lokalnih vlasti ima napretek pa je tako očigledna i sklonost i jednih i drugih da imaju poduzeća koja se bave svime i svačim. Dok država, primjerice, proizvodi i radijatore, gradske komunalne tvrtke „usput“ vode kafiće, restorane...
Da stvar bude gora, broj državnih i lokalnih poduzeća ne pada, već raste. Tako je Institut za javne financije utvrdio da je 2008. bilo 638 poduzeća u vlasništvu države i lokalnih jedinica, da bi njihov broj osam godina kasnije došao na čak 925! Njihov broj ne bi toliki problem, kada bi državna i lokalna poduzeća ne bi uglavnom loše poslovala, a njihove gubitke sanirali svi mi.
Naime, pozitivno, dobro i dugoročno pametno poslovanje kod tih je tvrtki prava rijetkost, što ne čudi ako se zna kako se kod njih zapošljava. Stručnost je, naime, vrlo rijetko u prvom planu, a umjesto nje do izražaja dolazi podobnost, prije svega politička, ali i rodbinske, prijateljske te slične veze.
Aquatehnika i ono što joj se sad tu događa zoran su primjer gdje se završava kad loša politika vodi javna poduzeća, koja su na tržištu i s kojeg bi se trebala maknuti. No, kad se krene s potonjim, počinju ozbiljni otpori, kao što se vidi na primjeru novog zakona koji se tiče komunalne djelatnosti... No, neki vide i priliku u pokušaju da se iz komunalnih tvrtki maknu komercijalne djelatnosti.
Tako postoje razmišljanja da ukoliko, primjerice, Parkovi i druga komunalna poduzeća ne bi više mogla imati kafiće, onda bi se oni objedinila pod kapom gradskog ugostiteljskog poduzeća! Najvjerojatnije Aquacityja, čije su dubioze već sanirane novcem građana.
No, koliko god se činilo osebujnim ga gradovi imaju i vlastita ugostiteljska poduzeća - pod izlikom da troše na reprezentaciju pa bi tom logikom mogli pokrenuti i obućarstvo jer gradski oci nose i cipele – to, nažalost, nije jedini primjer.
U Varaždinu se najavljuje da će se upravljati i aerodromom pa bi Grad mogao imati sve, od kave do aviona! Očigledno, umjesto da se poduzetnicima uklanjaju prepreke u vidu visokih poreza i sl., još im se stvara nelojalna konkurencija, koja uvijek može računati na pomoć iz gradske blagajne, odnosno našeg džepa!?
