Kriza središnje vlasti, za čije se okončanje daju i osebujni prijedlozi – poput dogovora oko manjinske vlade na čelu s Tomislavom Karamarkom – zasjenjuje dobre pokazatelje u gospodarstvu te ozbiljno prijeti daljnjem oporavku i planiranim reformama, odnosno projektima. Umjesto da ih predvode, vodeći su političari uglavnom i dalje kočnica promjenama i stabilnosti. Osobito neki.
Slično je, nažalost, i na nižim razinama vlasti. Varaždin je tako već mogao imati javni prijevoz po cijeni manjoj od tri kune, ali to se nije dogodilo jer vladajući nisu uspjeli osigurati za to potreban novac. Rebalans gradskog proračuna, kojim se htjelo za to izdvojiti sredstva, nije prošao jer se osipala vladajuća većina nakon stranačkih postupaka protiv nekih članova, odnosno vijećnika varaždinskog SDP-a. Slučajno ili ne, oni jednostavno nisu došli na sjednicu Gradskog vijeća. Uza sve to, neki drugi vijećnici iz vladajuće koalicije, koji su bili na prošlotjednoj sjednici, nisu podržali izmjene proračuna jer u njima nije bilo “njihovih” projekata.
Stoga je žurno sazvana nova sjednica, već za idući ponedjeljak, i to nakon što Gradsko vijeće nije sazivano tri-četiri mjeseca! Pad rebalansa varaždinskog proračuna, kao i osebujni istupi pojedinih vijećnika, kod kojih je do izražaja došla i “podvojenost osobnosti”, zamalo su zasjenili pozitivne iskorake i u Varaždinu. Primjerice, dobro poslovanje pojedinih gradskih institucija, odnosno poduzeća. Istina, dobar dio još uvijek ne zna ili ne želi uskladiti troškove s prihodima, ali ima i onih kojima je to pošlo za rukom nakon niza godina – odgovornijim poslovanjem, kojim se smanjuje neracionalnost, ali i sprečavaju “muljanja”, odnosno čisti lopovluk.
Dobar primjer za to su Gradski bazeni. Nakon što je zatvorena “pipa” iz koje su mnogi “pili”, sve bolje rade. Još kad bi se vratio sav novac koji je izvučen, bilo bi to uzorno poduzeće. Na tragu toga već je počeo postupak za naknadu štete protiv onih koji su najviše “omastili brk” pa nema opravdanog razloga da se povrat novca ne traži od svih koji su ga neopravdano izvlačili za provizuju od deset posto, kad se već neće kazniti, odnosno poslati na burzu. Ako je šteta višemilijunska, riječ je o nekoliko stotina tisuća kuna!
Tko se i zbog čega ima se pravo odreći tog novca? Međutim, nije tu najvažniji novac, već poruka da se potkradanje (ne)isplati. Iako su danas ozbiljnija vremena nego prije, sudeći prema na početku spomenutim događanjima, neki kao da to ne shvaćaju. No nema veze. Izbori su blizu.
