Suprotno obvezi da postupa s pozornošću urednog i savjesnoga gospodarstvenika, čelnik gradskog poduzeća sklapao je ugovore o izvođenju radova po cijeni koja je bila osjetno niža od stvarne vrijednosti radova.
Zbog toga je završio na sudu, koji ga je osudio i kaznio, a osim toga morat će i vratiti novac za koji je oštetio poduzeće. Gotovo istovremeno na sudu je završio i slučaj djelatnika istoga poduzeća, ali zbog nečeg sasvim drugog.
On je, naime, pokrenuo spor zbog otkaza, koji je dobio jer nije bio na poslu tijekom radnog vremena, dok je odbačena njegova kaznena prijava protiv direktora, koji je njegov izostanak iz posla utvrdio zahvaljujući angažmanu privatnog detektiva...
Ova dva slučaja iz Aquatehnike, tvrtke kćeri varaždinskog Varkoma, pravno su zaključena i može se činiti da je pravda zadovoljena: kažnjen je čelnik poduzeća, koje je oštetio izdavanjem debelo umanjenih računa, a kažnjen je i (bivši) djelatnik jer je tvrtku zakinuo time što nije bio na poslu tijekom radnog vremena.
Međutim, pogleda li se širi kontekst i posebice posljedice, sudbina ove dvojice teš- ko da ima veze s pravdom i pravednošću. Naime, iako je izdavao račune, koji su bili čak 80 do 90 posto niži nego su trebali biti i tako nanio štetu veću od 100.000 kuna, bivši čelnik Aquatehnike - kojemu je kazna zamijenjena radom za opće dobro, i to dva sata za jedan dan! - ostao je i dalje raditi u poduzeću, ukoliko vrati novac, i to u ratama, bez kamata?!
S druge strane, bez posla je ostao djelatnik, koji je zbog neopravdanog polusatnog izostanka tvrtku oštetio za manje od 100 kuna!?
I ne samo to. Dok u gradskom poduzeću samo iz njima znanog razloga zadržavaju osobu koja ga je oštetila i prema vlastitom priznanju, istovremeno ne nalaze razloga da na poslu ostave djelatnika koji je, zajedno s još nekim kolegama, ukazivao da čelni ljudi ne rade u korist poduzeća, odnosno da ga oštećuju izvođenjem radova po bitno manjoj cijeni, isplaćivanjem izmišljenih prekovremenih sati…
Očigledno, može se zaključiti da je za vlasnika Aquatehnike i Varkoma, dakle prijašnju varaždinsku gradsku vlast, teški krimen bilo ispijanje kave tijekom radnog vremena, pa se zbog toga nabavljaju čak i detektivske usluge. Međutim, nevjerojatni popusti naručiteljima usluga, koji su se odobravali znanima i neznanima iz neutvrđenih, ali lako dokučivih razloga, nisu bili vrijedni čak ni nepristrane vanjske računovodstvene analize, iako je poduzeća i zbog takvog poslovanja poslovalo s milijunskim gubicima!?
Ostane li sve tako kako je sada, bit će to uistinu jako loša poruka. Za nadati se stoga da su toga svjesni i u Gradskoj vijećnici te da će nova gradska vlast znati što joj je činiti, ukoliko želi odaslati poruku da se kriminal uistinu ne isplati, a da (se) cijene oni koji su na njega ukazivali.
