Netko hrabar u ovoj zemlji morat će, ako nakon popuštanja opet počne rasti broj oboljelih, donijeti odluku o epidemiološkoj politici, koja se više neće sastojati samo od radikalnog zamrzavanja života...
Baš tim riječima o „gorkoj budućnosti“ izvijestio je jedan od vodećih hrvatskih dnevnika, čiji je predstavnik još 17. ožujka bio na tajnom sastanku užeg kabineta Vlade RH s glavnim urednicima glavnih domaćih medija na kojemu se razgovaralo o tome kako će se pratiti „rat protiv koronavirusa”, a za uzvrat će im se pomoći...
Unatoč tome, ipak se počela širiti svijest o psihološkim, a još više ekonomskim posljedicama jednog od najrigoroznijih pristupa suzbijanju širenja zaraze koronavirusom, tako da se od članova Kriznog stožera više ne stvaraju superheroji, a sve manje se diže u nebesa i njihov pristup, koji se sve više propituje i konačno (selektivno) ublažava.
Jer, činjenica je da je Hrvatska s 13 umrlih na milijun stanovnika među zemljama s manjom smrtnošću od COVID-19, odnosno virusa SARS CoV-2. Međutim, daleko od vodećih jer čak i jedna Kina ima (službeno) tek dva, a susjedni Tajvan 0,3 preminula na milijun stanovnika, i to bez zatvaranja ili zabrane rada svega i svačega pa se nada čak i rastu BDP-a!
I sudeći po pitanjima koja se šire u javnosti, poput misle li političari da novac pada s neba kad sve zatvaraju ili tko im radi frizure te jesu li imuni na virus kad saborski kafić radi, čini se da dolazi kraj iluzija o vodećem pristupu u svijetu, ocjeni koja se davala uopće ne vodeći računa o onome što je još prije stotinjak godina rekao Andrija Štampar prema kojem je „zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti“.
Kraj dolazi još jednoj iluziji: da ćemo zbog posljedica širenja zareze nepoznatog virusa postati drukčiji, razboritiji, bolji... Prisjećajući se na stradale u logoru Jasenovac prije 70-ak godina, predsjednik RH Zoran Milanović poručio je iz Jasenovca da spomen ploču poginulim HOS-ovcima treba baciti jer onaj tko se borio pod geslom ‘Za dom spremni’ borio se „ne samo za hrvatsku državu nego i za restauraciju države iz ’41“.
To su osudili, među ostalima, i u Udruzi veterana 7. gardijske brigade „Puma“, navodeći da se Milanović ponaša kao „Vidoviti Milan (jer) pretpostavlja da su (svi) sanjali nekakvu državu iz povijesti i za nju išli ginuti“. Milanović je, naravno, uzvratio da mu je želja bila tek „spriječiti zlouporabu branitelja za relativiziranje zločinačkog karaktera NDH. U “pomoć” mu je odmah priskočio umirovljeni profesor, svjedok optužbe na procesu nakon sloma hrvatskog proljeća, a uz Milanovića stao je čak i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji ne govori o zločinima u Vukovaru, Srebrenici i drugim četničkim stratištima (posebno ne onima u Srbiji), ali zato tvrdi da su „ustaše ustrajno ubijale Srbe na bazi onoga što ih je učio Strossmayer i mnogi drugi”!?
