Budući da naše pravosuđe nije osobito učinkovito, barem što se tiče „kapitalaca“, valjalo bi razmotriti zabranu kandidiranja na izborima ne samo već pravomoćno osuđenih za određena djela, nego i onih protiv kojih je državno odvjetništvo podignulo optužnice zbog težih kaznenih djela.
Istina, zakonskim onemogućavanjem kandidiranja pravomoćno optuženih ograničila bi im se građanska prava. Međutim, već danas je nemali broj poslova za koje kandidati moraju dostaviti dokaz da se protiv njih ne vodi kazneni postupak. Ukoliko se prava na kandidiranje ograničavaju potonjim, zašto se ne bi mogla i onima koji žele u Sabor, razna vijeća ili čelne dužnosti na kojima odlučuju o javnom novcu i sličnom?
To tim više što izbor optuženih može izazvati vrijeđanja, sumnje i sukobe koji ne trebaju nikome, ni osobi ni društvu. Zorno se to vidi na varaždinskoj političkoj sceni. Ivan Čehok se na zadnjim izborima za varaždinskoga gradonačelnika, kao što je poznato, kandidirao gotovo u zadnji čas, pa se do tada nije „pretreslo“ što bi sve mogao donijeti njegov izbor, posebice ukoliko nastavi s prije započetim poslovima, dijelom i povezanih s inkriminiranih radnjama, koji se, istine radi, ne mogu ni izbjeći da se i želi.
No, zato „pretresanja“ ne manjka nakon izbora, što je posebice došlo do izražaja prošlog tjedna, nakon što su na dnevni red došle kapitalne stvari, kao što su nagodba oko zamjene zemljišta, plaćanje zemljišta za POS stanogradnju na Banfici i kod Ulice V. Novaka te neizbježan problem bala, poslovi vrijedni između 150 i 200 milijuna kuna, koliko bi se trebalo zadužiti, kao što smo prvi pisali.
Zbog toga su se na društvenim mrežama pojavile uglavnom čudnovato potkrijepljene prozivke zbog korupcije pojedinih gradskih vijećnika, odvjetnika i medijima, pri čemu se išlo tako daleko da je cijeli Varaždin prozvan – Mafogradom! Pri tome se, primjerice, tvrdilo da je Aquatehnika mogla „bez problema preuzeti radove“ na aglomeraciji, koje sada dobiva i poduzeće jednog vijećnika, što je tehnički točno, ali ne i pravno jer se na natječaj ne smije uopće javiti tvrtka u vlasništvu onog koji naručuje radove.
Nakon toga oglasio se i SDP, kojem je uzvratio gradonačelnik, najavljujući tužbu... Očigledno, bez sumnji i optužbi, opravdanih ili ne, skidanja i vraćanja točaka dnevnog reda, izglasavanja raskida ugovora i odustajanja od toga... teško se ne mogu raspetljati dubioze iz prošlosti, pogotovo ako su isti akteri.
Vrijeme ide, a gdje su rješenja? Uslijed svega, vjerodostojnost svima pada. Hoće li tako biti sve do sudskog pravorijeka? Ne bi li stoga bilo bolje da optuženi ni ne izlaze na izbore?
