Obično dobar dio hrvatskih birača ne izlazi na izbore. Jednostavno ne može pojmiti što im dobra mogu donijeti, pogotovo kada mogu glasovati samo za liste i kandidate koji na njima zauzimaju pozicije proporcionalne ne toliko sposobnosti koliko odanosti vrhu stranke. Međutim, nedjeljni izbori nešto su drugačiji. Na ovim će izborima za Hrvatski sabor prvi put birači moći zaokružiti i ime kandidata, a ne samo liste, odnosno stranke ili koalicije. Zahvaljujući tome, u saborske klupe može sjesti čak i kandidat koji je na listi posljednji, četrnaesti, ako dobije dovoljan broj glasova.
Dakle, birači u nedjelju mogu izabrati kandidata po svom nahođenju kao nikad prije, izuzev na izborima za Europski parlament, kada je preferencijalno glasovanje uvedeno. Osim toga, ove je godine i ponuda kandidata i lista raznovrsnija iako je lista gotovo dvostruko manje nego prije četiri godine. U trećoj izbornoj jedinici 16 je lista s po 14 kandidata. Dakle, ukupno više od 200 imena mogućih zastupnika pa je teško reći da ponuda nije dobra, barem ne kvantitativno.
Kako u ovoj ponudi izabrati pravog, ključno je pitanje? Čije ime zaokružiti? Bitno je, naravno, što se zastupa, ali i tko to zastupa. Bitan je čovjek, što je dosada u životu radio i što je (sve) napravio. Vjerodostojnost kandidata, njegova stručnost, hrabrost i nadasve poštenje odlike su koje bi trebale krasiti svakoga saborskog zastupnika.
Da je tako, svjedoče i predizborna nadmudrivanja kojima se nastoji zadobiti povjerenje po svaku cijenu, a još je više podmetanja kojima se nastoji uništiti vjerodostojnost suparnika. Tako smo svjedoci da se jedni pozivaju na biskupa i kršćanstvo, drugi na Papu, a treći na Bibliju i Isusa, kojeg čak dovode u kontekst parlamentarnih izbora!?
S druge strane, jednoga kandidata uspoređuje se gotovo s crnim vragom, drugome predbacuje promjena imena prije gotovo tri desetljeća, za trećega se piše osvrt naslovljen „kad se govno reformira u smrad“... Umjesto sučeljavanja programa i ideja, dobili smo pretjerivanja i vrijeđanja po raznim osnovama, pa nije ni čudo da mnogi pozivaju na razum, među kojima je i novomarofski gradonačelnik.
Dok nadležni zaduženi za red o ispadima šute, za nadati se da vrijeđanja i drugi ispadi neće utjecati na odaziv birača, koji sada uistinu imaju priliku utvrditi smjer svoje zemlje i svoga kraja u mjeri kao nikada ranije. Stoga tu mogućnost ne bi trebalo propustiti jer iduća je, barem ona redovna, tek za četiri godine. Sad je uistinu vrijeme da svatko preuzme svoj dio odgovornosti za ono što slijedi, jer to će u dobroj mjeri biti rezultat nedjeljnog glasovanja, koje uopće nije tako nebitno kako se nekima čini.
