I u Varaždinu, kao i u mnogim drugim gradovima, predstavljena je kampanja “Zaposli se u Hrvatskoj”, odnosno potpore koje se isplaćuju za samozapošljavanje i sl. Pohvalno, ali ni izdaleka dovoljno. Radnika manjka mnogim tvrtkama, koje sve čine da to riješe. No, ne pomažu ni (blaga) povećanja plaća te pokušaji uvoza radnika. Ima i drukčijih pokušaja ublažavanja manjka radne snage. Tvrtka Marconato zaposlila je veći broj pripadnika romske nacionalne manjine, ali i dalje nedostaju radnici pa nove pogone žele otvoriti gdje ih ima...
Da manjak radne snage muči samo to poduzeće, koje proizvodi đonove u Otoku Virju, reklo bi se da je to njezin problem ili problem branše, uvjeta rada i plaća koje se u njoj isplaćuju i sl. Međutim, danas gotovo da nema tvrtke ili branše, koja se u većoj ili manjoj mjeri, ne suočava s problemom manjka zaposlenika, iako neke od njih nude solidne uvjete zaposlenicima... Zašto ni to ne omaže, odgovor je jasan: sve veći broj ljudi odlazi raditi u zemlje koje nude više i bolje, prije svega u pogledu primanja, ali ne samo toga.
Iseljavanje, često i sa cijelim obiteljima, osobito je uzelo maha nakon što je RH postala članica EU, tako da sve ozbiljnije utječe i na demografsku sliku, koja i prije nije bila sjajna zbog lošeg nataliteta. Međutim, iako se o iseljavanju i lošim demografskim kretanjima, koja naročito bole kad odlaze mladi u koje se puno ulagalo, ukazuje gotovo iz dan u dan, tih problema kao da nisu svi svjesni. Nažalost, pogotovo se to odnosi na one koji su prvi pozvani da to zaustave. Govore o najnižoj nezaposlenosti od 1990., padu broja nezaposlenih mladih od 2013...
Međutim, koliko se njih u tom razdoblju zaposlilo doma, a koliko u inozemstvu, nije se čulo. Ali još je neshvatljivije da se u vezi demografije veli da je ona “trenutno in”, odnosno da je “ono in desetljećima i ostat će dugo na dnevnom redu pa treba - smiriti loptu, ne dramatizirati”. Ne, ne treba smirivati, već treba glasno upozoravati da je krajnje vrijeme za adekvatne mjere za ozbiljne probleme.
Nije da se u nas stvari ne kreću na bolje, osobito oko EU fondova, ali uglavnom se radi premalim i presporim koracima. I zato nas gotovo svi prestižu i po ulaganjima, visini i rastu BDP-a, plaćama... Što ne čudi jer jesmo li, primjerice, uredili porez na plaće, smanjili broj JLS ili barem onih koji su u njima na plaći? Ili provjerili zašto neki dobrostojeći isplaćuju minimalce? Ili kuda su sve otišli poticaji u poljoprivredi? Koliko je u zatvoru krupnih riba?
Fali reda, fali pravde. I onda se još čude referendumu, kojim se želi protresti elite s filozofijom ima vremena, lako ćemo...
