Dobro je da se i u Varaždinu proteklih dana opet prisjetilo na pogrom Židova, odnosno njihov doprinos sredinama u kojima su živjeli ili, usprkos holokaustu, još žive. I to ne samo zbog napetosti o kojima najbolje svjedoče dvije kolone u znak sjećanja na žrtve u Jasenovcu.
Naime, iako se i ove godine tradicionalnim polaganjem vijenaca na varaždinskom židovskom groblju odala počast umrlima i stradalima prije više od 70 godina, a dana ranije na otvaranju izložbe "Židovi i Zagreb" govorilo i o još starijim zbivanjima, sudbina pripadnika židovskog naroda na našim prostorima - kao malo što u povijesti - jasno ukazuju na to što se dobiva, a što gubi kad se (ne) njeguje toleranciju prema vjerskim, nacionalnim i drugim različitostima, odnosno kada je (naoko) ravnodušno prema patnjama drugih, a jednim svojim, najekstremnijim dijelom, je i njihov uzrok, kao što su to bile ustaše u NDH, koje su svoje rasne zakone, nažalost, revno provodile, baš kao i njihovi njemački uzori.
Naciste i kolaboracioniste, kako je naglasio izraelski veleposlanik Ilan Mor, ne smije se zaboraviti. Naime, budući da je zlo stalno prisutno, samo nekad javno, a nekad pritajeno, nužno je i danas ukazati na strahote zbog kojih je u Hrvatskoj danas malo Židova i svega deset židovskih zajednica, odnosno općina, kojih je nekada bilo više od 40. Iza nekada velikih židovskih zajednica, kako je prilikom prošlotjednog otvorenja izložbe upozorio predsjednik zagrebačke Židovske općine Ognjen Kraus, ostali su ostaci ostataka, groblja i zgrade te pokoja sinagoga, kao što je oronula u Varaždinu...
Međutim, iako pretežito, nestanak Židova iz Varaždina nije posljedica samo zbivanja nakon 1941. godine, nego i nakon 1945., iako tada nije bilo rasnih zakona. Naime, netolerancija je i dalje bila prisutna, osobito prema političkim neistomišljenicima i "klasnim neprijateljima", ali i vjerskim zajednicama. Tako je varaždinska sinagoga u vrijeme socijalizma pretvorena u kino s filmovima za odrasle, kao što je to ukazao gradonačelnik Ivan Čehok, koji je na otvorenju izložbe posebno naglasio da je odlika gradova njihova sposobnost prihvaćanja drugi i drugačijih, kao i da bez te sposobnosti nema razvoja, odnosno da se gradovi temelje na inovaciji i razmjeni iskustva sa svijetom.
Tome su, nesumnjivo, Židovi dali veliki doprinos mnogim našim sredinama, kao što u Varaždinu svjedoče brojni dokazi. Što sve, moći će se vidjeti kroz otprilike mjesec dana za kada je najavljena nova izložba “Židovi i Varaždin” koja će zacijelo otvoriti brojna pitanja među kojima i ono kako bi izgledale naše sredine danas da je kroz povijest u njima bilo više snošljivosti i razumijevanja...
