Tek što su se prijavili prvi od sad već osam potencijalnih kandidata za nasljednika Zorana Milanovića, već su istaknuti članovi SDP-a iz Varaždinske županije stali uz jednog od njih. I to ni manje ni više nego Orsata Miljenića! Takav svoj žurni odabir pravdali su time što stranci može dati “potrebnu svježinu i polet“, odnosno time što je „novo“, ali ne i „nepoznato lice“ jer je dugo uz stranku, u koju se učlanio – ove godine!?
Uza sve to, tvrde njegovi zagovornici, „impresivne je biografije, elokventan, vrlo obrazovan, socijaldemokrat po uvjerenju“... Nije baš jasno kako bi bivši ministar pravosuđa mogao donijeti svježinu i polet kad je stajao uz bok Milanoviću do posljednjeg dana, kada nije zucnuo ni riječ na njegove ispade ili sporne poteze, od kojih se najčešće navodi zakon lex Perković. Miljenić bi uistinu bio osvježenje da je umjesto takvih zakona predlagao i zagovarao lustraciju (su)radnika totalitarnih režima, baš kao što čine njemački socijaldemokrati. Ali daleko smo mi od Njemačke, a još dalje Miljenić od modernog socijaldemokrata. No kamo sreće da je to jedini sporni zakon ili potez iz Miljenićeva resora. Bilo ih je više, od uvođenja sramoćenja u Kazneni zakon do spornog načina rješavanja “švicaraca”, za koji se obračun tek očekuje.
Najdublje posljedice za društvo ipak izaziva loš Ovršni zakon, odnosno ukidanje javnih ovršitelja. Jednom je rekao da je potonje „politička odluka“, a drugom zgodom da je „stručna analiza pokazala da nisu potrebni“. Međutim, ubrzo se doznalo da je na dužnost ministra došao iz odvjetničkog ureda koji vodi tisuće ovršnih predmeta, odnosno da bi uvođenjem javnoovršiteljske službe bila ugrožena mala skupina odvjetničkih ureda koji jako dobro zarađuju na ovrhama, pa su započeli medijsku ofenzivu tvrdeći da će ovršitelji kao šerifi noću upadati u kuće dužnika i uzimati osnovne stvari za život!? Takva nakaradna objašnjenja ipak su urodila plodom. Ovršitelji su ukinuti, a da nisu, sigurno se ne bi događalo da se novac skida s računa bez najave i osnove ili da zbog nekoliko tisuća kuna kuća ode na “bubanj”. Sigurno ne bi bilo sličnih gluposti, koje su dale vjetar u leđa novoj političkoj opciji koja je stala uz najugroženije. A uz što je stao Miljenić?
Kada je najavljena mogućnost smanjenja saborske plaće, rekao je da će tražiti neki drugi posao! Jesu li to riječi socijaldemokrata koji će na izborima privući nekoga tko prima tri ili više puta manju plaću? Teško, uistinu teško… Kada se sve ovo vidi, uistinu nije jasno čemu žurba oko prvog čovjeka SDP-a, osim da se htjelo izaći u susret sličnima koji guraju Miljenića toliko da može konkurirati samo zbivanjima u HSS-u ili špekulacijama oko sastavljanje Vlade, od kojih već boli glava…
