Nisu imali puno, ali su imali jednu druge. Tata, mama i njihovo četvero djece: dvije najmlađe kćeri te starija kćer i sin, učenici nižih razreda. Živjeli su skromno, neki bi rekli siromašno u domu, ali s puno ljubavi jedni prema drugima.
I tako je bilo u jednoj obitelji u Donjoj Višnjici, ako je za vjerovati onima koji je bolje poznaju, sve do ovog Božića. Točnije, koji dan prije tog blagdana za koji se veli da je i dan obiteljskog okupljanja. No, toj je obitelji postao nešto sasvim drugo prošlog utorka. U ranim jutarnjim satima primjećuju na dvorištu policijska vozila iz kojih izlaze službenici te im odvode djecu. Još pospana i nesvjesna toga što se događa - prisilno napuštaju dom. Kod roditelja takav iznenadni i potpuno neočekivani čin izaziva očaj, a onda i bijes zbog kojeg se odlučuju napasti one koje drže krivcem za oduzimanje djece. Srećom, napad nije imao teže posljedica, ali ipak završavaju u pritvoru, dok im se javno već sudi…
Skromna, neožbukana kuća u Donjoj Višnjici ovog će Božića biti vjerojatno prazna. Iz nje se neće čuti ni glas, a osobito ne blagdansko veselje, osobito ne dječje. A nekad je bila puna i veselja i ljubavi prema razigranoj djeci, koje više nema. Kao ni roditelja, osim ako ih se na pusti iz pritvora, unatoč tome što su oni ili jedan od njih počinili u napadu bijesa i panike, a najviše nemoći i očaja.
Jer, ima li, izuzev vjerojatno smrti, težeg trenutka za roditelje od onog kada im se nasilnim putem oduzimaju djeca, odnosno roditeljska skrb? Kada se vlastita djeca odvode u neki nepoznati dom ili udomiteljima na razne adrese? Može li to proći bez trajnih posljedica i za roditelje i za djecu? Teško, jako teško… ako ne i nemoguće.
Upravo zbog posljedica, oduzimanje djece roditeljima treba biti krajnja mjera prije koje se treba nedvojbeno utvrditi da za to postoji uistinu opravdani razlog, odnosno da za njihovu sigurnost i razvoj ne postoji baš nikakvo drugo rješenje.
Roditeljsku skrb moguće je oduzeti i roditeljima, koji zlorabe ili grubo zanemaruju roditeljska prava i dužnosti. Smatra se da roditelj zlorabi svoja roditeljska prava i dužnosti ako počini kazneno djelo prema djetetu: nasilan je psihički ili fizički nad djetetom, spolno ga iskorištava ili tjera na pretjerani rad, odnosno omogućuje mu dostupnost alkohola, droge ili drugih opojnih sredstava te ga navodi na društveno neprihvatljivo ponašanje ili na drugi način grubo krši djetetova prava.
A grubo zanemarivanje roditeljskih prava i dužnosti podrazumijeva napuštanje djeteta, nepridržavanje mjera koje je roditeljima odredilo nadležno tijelo, zatim zanemarivanje osnovnih životnih potreba djeteta od strane roditelja te neosiguravanje u roku od godinu dana uvjeta za život djetetu s kojim mu je odlukom nadležnog tijela oduzeto pravo na zajednički život.
Što je od toga posrijedi u tužnom slučaju u D. Višnjici - jasno se ne zna. No, bilo bi porazno ako se pokaže da zapravo nije bilo ničega, osim što je obitelj bila - siromašna. A onda bi se trebali svi zapitati što radimo i što (ne) činimo, pogotovo za naše višečlane obitelji u potrebi.
