Kako se približavaju izbori, sve više je kandidata za načelnike, gradonačelnike i župane od kojih si ponekad može uistinu svašta čuti da bi dobili podršku, samo ne ono što bi se očekivalo kao što su, primjerice, relevantni razlozi zašto baš njima dati glas, kad nisu bog zna što napravili proteklih godina, odnosno kad ne ostavljaju dojam da mogu nešto znaju i mogu promijeniti, osim što nas uveseljavaju biserima.
U tom pogledu nije nikakav izuzetak politička scena u Varaždinskoj županiji, odnosno njezinim općinama i gradovima.
Štoviše, čini se da se tu mogu čuti uistinu antologijski biseri kakve su prošli tjedan u Varaždinu valjali mnogi, a među njima i Krešo Beljak, čelnik HSSa i gradonačelnik Samobora. Za njega najuspješnije sredine u kojima su na vlasti HNS, SDP ili IDS, a zaostale tamo gdje je HDZ, pri čemu kao primjer za prvo navodi Varaždinsku županiju, a za potonje čak i Dalmaciju!?
Od svega što je izgovorio možda su ipak najbizarnije Beljakove izjave vezane uz situaciju u Agrokoru koji je izazvao ruski veleposlanik, i to vjerojatno više zbog toga da se osveti hrvatskoj (vanjskoj) politici, nego da ozbiljno i primjereno ukaže na (pre)zaduženost najvećeg domaćeg poslovnog sustava kod ruske Sberbanke.
Naime, lakonski objašnjavajući da je Agrokor tek “produkt privatizacijske pljačke“, Beljak je mirno dodao i da „većinu Hrvata ne zabrinjava što će se dogoditi s Agrokorom, već one kojima je Agrokor dužan“.
Iz ovog bi neupućeni mogli zaključiti da je Agrokor poduzeće jeftino kupljeno nakon pretvorbe i privatizacije koje danas ima tek nekoliko zaposlenika i isto toliko poslovnih partnera...
Međutim, podaci govore nešto sasvim drugo. Poduzeća pod kapom Agrokora, osim što zapošljavaju 30 tisuća ljudi samo u Hrvatskoj, imaju i 5.000 dobavljača, odnosno poslovnih partnera, od kojih bi polovica bila ugrožena u slučaju stečaja.
Koliko bi radnih mjesta kod dobavljača bilo dovedeno u pitanje teško je sa sigurnošću reći, ali sasvim sigurno bilo bi na tisuće, a još i veće bile bi dugoročne štete za hrvatsko gospodarstvo i domaće proizvođače.
Osobiti to vrijedi za one vezane uz poljoprivredu i stočarstvo jer je koncern Ivice Todorića, primjerice, najveći domaći proizvođač svinjetine te drži 70% obradivih površina i više od pola vinograda samo u Baranji. Upravo zbog toga sudbina Agrokora bitna je mnogima pa time i vladi koja priprema poseban zakon koji se, dijelom i potpuno opravdano, kritizira..
Čudi da sve to, čini se, ne zna ili ne želi znati čelnik stranke koja bi trebala biti najbliža problematici poljoprivrede, već samo bivši ministar gospodarstva i čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak koji upozorava na jeftini populizam i prikupljanje jeftinih političkih bodova u vezi Agrokora, odnosno potrebu uozbiljavanja u ovakvim situacijama...
