Ako ima išta dobrog u sporu u kojem varaždinska Javna ustanova Gradski bazeni (zasada) nije uspjela dobiti naknadu štete od Brodosplit inženjeringa, glavnog projektanta i izvođača radova na izgradnji kontroverznog objekta bazena, onda su to vještačenja, koja su potvrdila da je propusta u gradnji itekako bilo.
Dakle, i ona su pokazala kako ne valja graditi, odnosno voditi projekt.
No, obeštećenje ipak nije dobiveno uslijed zastare zbog ugovora koji je loše sastavljen ili barem ne dovoljno marno. Uostalom, na to upućuju i druge stvari, kao i slijed kasnijih događaja, uključujući i upravljanje.
Dok su koprivničke bazene gradili varaždinski građevinari, varaždinske su gradili splitski. Jedni su tvrdili da je razlog tome to što je splitsku tvrtku vodila osoba istog prezimena kao i tadašnji predsjednik Vlade, dok su drugi na to odmahivali rukom i ukazivali da je sve u ponudi, odnosno ponuđenoj cijeni.
Međutim, kada je Grad Varaždin 2003. sklopio sa splitskom tvrtkom Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji otvorenih bazena u objekt zatvorenih bazena, jasno je stajalo 25 milijuna kuna bez PDVa.
Nakon toga sklopljeno je desetak aneksa ugovora i cijena je otišla skoro u nebo. Točnije, troškovi rekonstrukcije bazena, odnosno izgradnje dvaju zatvorenih i jednog vanjskog, prešli su 42 milijuna kuna s PDV-om, odnosno gotovo 40 posto više nego što je od prvobitno ugovoreno!
Očigledno, loše se ugovarao i vodio projekt, a posebno loše je bilo to što se nije odvojeno vodio natječaj za projekt, a posebno za izvođača radova. No, nije tu sve stalo.
I nakon što su izrađeni, bazene su pratile afere koje su završile na sudu... Međutim, i kod nas se može kvalitetno napraviti osmisliti i voditi projekt.
Zorno to svjedoči 140 milijuna kuna vrijedan studentski dom koji nastaje na prostoru bivše varaždinske vojarne. Dobro osmišljeni prostori, niska potrošnja energije, pa i proizvodnja vlastite.
I sve to uz novac koji je stigao iz EU i države! Očigledno, radi se o hrabro i pametno vođenom poduhvatu, poduhvatu kod kojeg je zaseban bio natječaji za idejni projekt, a zaseban za izvođača, projektu kod kojeg se išlo u susret natječajima, a ne kaskalo za njima.
Jedan od razloga za uspjeh nesumnjivo je taj što tu nije bilo političara, odnosno kad ih bilo, znali su kad se maknuti i stvari prepustiti struci. Dakle, imamo kvalitetnih ljudi, samo je pitanje želimo li im omogućiti da vode projekte, neovisno o tzv. političkim interesima iza kojih su često zapravo interesi pojedinaca.
Oni koji sve to shvate, bit će uspješni, a njihove sredine primjer za druge iz kojih se neće odlaziti razočarani u svakojake nepravde i pogodovanja...
