Žele li popraviti svoj ugled u javnosti, koji je najviše uzdrman slučajem „uvaljivanjem“ švicarskog franka i (ne)osnovanim promjenama kamatnih stopa, ali i drugim manje zvučnim slučajevima, banke bi trebale početi mijenjati ustaljenu praksu svog rada.
Naravno, teško je očekivati da će obrasce ponašanja bankari mijenjati baš u svemu (niti je to nužno), ali bi to mogli razmjerno „bezbolno“ učiniti u nekim manjim, naoko nebitnim slučajevima, koji štete njihovom ugledu, a ne bi trebalo biti tako samo da je malo više sluha. Dobar „mali“ primjer je slučaj obitelji iz Nove Vesi, koja se obratila i našoj redakciji s (ne)svakidašnjim problemom.
Naime, ne samo da im je zemljište opterećeno kreditom jer se na njega upisala njihova sumještanka, i to na temelju lažnih izjava svjedoka, nego im se kao rješenje nastale situacije nudi otkup vlastitog zemljišta, koje je završilo na dražbi jer sumještanka nije vraćala kredit banci!? U pravnom smislu, naravno, to bi bilo uobičajeno rješenje.
Međutim, jasno je da ono nije i pravično. Pravda bi bila zadovoljena samo u slučaju da štetu – umjesto obitelji, vlasnika zemljišta - podmire svi oni koji su je i izazvali, prije svega sumještanka, koji je na prijevaru došla do zemljišta, kao i svjedoci, a zatim i svi oni koji su svojom nemarom i neradom doprinijeli nastaloj zavrzlami.
Međutim, kako doći do obeštećenja, odnosno primjerene kazne za lažan upis vlasništva? Budući da se u ovom slučaju jasno vide elementi kaznenog dijela prijevare, odnosno lažnog svjedočenja i predstavljanja, nužno je podnijeti kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu. Ako to dosada već nije učinjeno, odnosno nije prekasno, prijavu bi mogla podnijeti banka jer su njihovi službenici obmanuti.
Kada bi tako postupili, bankari bi zorno pokazali da ne misle mirno gledati kako im se uvaljuju tuđe nekretnine za zalog, što bi bilo poučno ne samo za ovaj, nego i za sve slične slučajeve.
I što je još važnije, kada bi pokrenuli kazneni postupak protiv onih koji su ih obmanuli dajući ima kao sredstvo osiguranja zemljište koje nije njihovo, bankari bi pokazali ne samo da im je stalo do novca, nego i uređenijeg, zdravijeg i po- štenijeg društva. Naravno, i do građana, odnosno klijenata. Istovremeno, zacijelo bi se smanjila srdžba građana koji danas zbog lažnog upisa vlasništva i drugog prozivaju sve i svakoga, one koje uistinu treba, ali i one koje ne treba.
Sve to, nažalost, teško se u nas shvaća. To ne govori samo spomenuti primjer u Novoj Vesi, nego i puno veći slučaj sa stanovima u varaždinskim Grabanicama, koje su kupci (djelomično) platili, ali banke ne skidaju založnih prava nad njima sve dok im ne vrate zajmove koji su uzeli neki drugi...
