Dvor Trakošćan posljednjih je godina prilično “živnuo”, može se čuti u varaždinskim krugovima koji prate što se događa na lokalnoj muzejskoj sceni.
Za to je uvelike zaslužna nova ravnateljica dr. sc. Goranka Horjan koja je na čelo “najljepšeg dvorca Hrvatskog zagorja” došla prije dvije godine te odmah ojačala i kustoski kadar muzeja. Iz Trakošćana učestalo stižu pozivi na izložbe, radionice za razne uzraste, predavanja i slična događanja, a sve u skladu sa strategijom prema kojoj “muzej kontinuirano kreira nove sadržaje kako bi svoje posjetitelje motivirao na ponovne dolaske”.
O dosad postignutim ciljevima u Dvoru Trakošćan i daljnjim planovima razgovarali smo s ravnateljicom koja iza sebe ima već brojne uspješno ostvarene muzejske projekte poput izgradnje Muzeja krapinskih neandartalaca i obnove dvorca Veliki Tabor te Etnografskog muzeja u Zagrebu. Također je aktivna u brojnim međunarodnim muzejskim asocijacijama, zahvaljujući kojima svjetske muzejske trendove donosi i na hrvatsku scenu, a na svoj posao putuje iz Donje Stubice, kamo se preselila iz užurbanog zagrebačkog života.
Što Vam je bila glavna motivacija za dolazak u Dvor Trakošćan?
Nisam tipičan primjer muzejske struke. Uvijek nastojim potražiti nove izazove jer vas promjena tjera da razmišljate o novim stvarima i projektima. Iz istog sam razloga otišla iz Muzeja Hrvatskog zagorja u Etnografski muzej, jer sam ga vidjela kao veliki izazov. Ustanovu sam zatekla u jadnom stanju te smo, s obzirom na moje iskustvo u vođenju investicijskih projekata, sanirali zgradu i inicirali projekt preoblikovanja stalnog postava Etnografskog muzeja u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, s kojom muzej dijeli dvorište. Napravili smo fantastičan projekt i ishodili sve papire, ali je zbog potresa pao u drugi plan i nije došlo do njegove realizacije. No, uspjeli smo dobiti zgradu čuvaonice za Etnografski muzej i urediti je pomoću EU fondova pa je time u Zagrebu uređen najveći novi muzejski depo. Nakon toga sam otišla iz Zagreba i preuzela Trakošćan.
U čemu ste vidjeli glavni potencijal ove lokacije?
Ovo mi se činilo kao dobar novi izazov jer sam na Trakošćan gledala kao na fenomenalnu destinaciju koja možda nije ostvarila svoj puni kulturni potencijal, dok turistički donekle ima. Sve ove godine, tijekom kojih sam radila u Zagrebu, nisam vidjela da se Trakošćan negdje značajnije oglašavao, za razliku od Muzeja Hrvatskog zagorja, koji je stalno bio vidljiv sa svojim projektima. Uostalom, i ja sam Zagorka, a izvan metropole je uvijek teže dobiti ljude koji su voljni uložiti malo veći trud od prosječnog da bi se stvari izdigle na neku novu razinu.
Rekli ste da Vam je primarni cilj poraditi na kulturnim sadržajima u Trakošćanu.
Prvo, kada dođem u neku destinaciju napravim maping resursa i potencijala kako bismo vidjeli gdje je potrebno intervenirati. Ovo je zahtjevna destinacija, što se tiče održavanja cijelog kompleksa, u što je uloženo puno truda od mojih prethodnika i cijelog tima. Dvorac također ima snažnu turističku komponentu, dok je stručna muzejska djelatnost bila malo potisnuta. U fokusu mi je stoga bilo profesionalno pozicioniranje muzeja i rad s publikom na muzejski način; putem izložbi, radionica, predavanja... To je danas potrebno kako bi muzej imao svoju društvenu ulogu. Također sam zatekla vrlo oslabljenu strukturu zaposlenika i to je bio prvi ključni element.
Koliko ste novih ljudi zaposlili i na koje pozicije?
Prvo smo napravili analizu, tko nam sve treba u kolektivu. Cilj je da se naši stručnjaci angažiraju za stručne poslove, a ne da se naši kustosi “igraju blagajnika”. Fokusirali smo se na to da zaposlimo potrebne ljude i da damo šansu mladima. Uspjeli smo, uz veliko razumijevanje našeg osnivača, Ministarstva kulture i medija, napraviti novo ustrojstvo muzeja. Proveli smo natječaj i uspjeli smo zaposliti stručne, mlade ljude, i to se odmah osjeti. Imamo dva novozaposlena kustosa i kolegicu arheologinju, koja vodi razvoj publike. No, nije to samo pitanje kustosa, jer sheme ustroja muzeja danas u svijetu izgledaju sasvim drugačije nego što je to kod nas. Predsjednica sam Međunarodnog komiteta za muzejski menadžment Svjetske muzejske organizacije (ICOM), i to proizlazi iz analiza koje radimo na globalnom nivou. U Hrvatskoj uglavnom još radimo prema modelu kojeg možemo pripisati kraju 20. stoljeća. Danas se u muzejima širom svijeta razvijaju novi odjeli i nova radna mjesta koja šire ulogu muzeja. To možemo i mi napraviti, ali samo uz odgovarajuće zaposlenike koji su završili određenu edukaciju i koji se stalno usavršavaju i stječu nove vještine.
Što donosi novi strateški plan muzeja?
Nismo tip muzeja koji može širiti svoje zbirke. Stoga radimo novi strateški plan temeljem vizije kako povezati baštinu i u širem kontekstu zahvatiti i sadašnjost te usporediti ono što je bilo, kako je danas i donijeti buduće društvene projekcije kako bismo teme sagledali u novom kontekstu i za njih zainteresirali širu javnost. Osim rada s publikom, razvijamo marketing i vidljivost putem društvenih mreža kako bismo skrenuli pozornost na Trakošćan kao na živo mjesto i mjesto dijaloga s korisnicima, koje može puno toga pružiti zajednici.
Je li primjer tog povezivanja prošlosti i sadašnjosti i niz izložbi vezan za ulogu žena?
S obzirom da sam aktivna u međunarodnoj kulturnoj suradnji, činilo mi se kao dobar potez napraviti projekt koji će odjeknuti u javnosti. Doveli smo renomiranu američku autoricu Lekhu Singh te smo uz izložbu “Žene nose svijet” priredili niz dodatnih sadržaja; od tribina do izlaganja i debata na temu pozicioniranja žena u društvu kao glavnih aktera koje žele dati svoj doprinos; od obitelji do aktivne uloge u široj zajednici. U izložbu smo ukomponirali i lokalnu baštinu pa smo s KUD-om iz Bednje snimili film, prikazan na HRT-u, a izložba putuje u Sloveniju te smo za projekt dobili nacionalnu nagradu ICOM-a za međunarodnu suradnju. Zatim se na to nadovezala izložba “Tko tu koga ženi” te “Žene iz samostana Arouca”, koja nam je došla iz Portugalu, a sad u svibnju mi gostujemo kod njih.
Nedavno je predstavljen novi vizualni identitet muzeja. Kako ste se odlučili na “rebranding”?
Novi logo predstavljen je početkom godine i dobio je veliku vidljivost. Zaključili smo da trebamo ići u novu komunikaciju s publikom koja se ne bi samo čvrsto temeljila na baštini nego bismo joj dodali komponentu živosti, zabave i priče. To smo postigli novim vizualnim identitetom koji je izradio dizajnerski dvojac Rašić - Vrabec. Analizirali smo koje su to poruke koje želimo prenijeti kroz novi vizual. Kroz povratne informacije i razgovor s posjetiteljima zaključili smo da moramo imati nešto romantično, zaigrano i čarobno. Također smo u novi vizualni identitet muzeja željeli uklopiti element prirode tj. jezera, jer smo tijekom radova na jezeru uvidjeli koliko nam je važno; kao i predaju o zmaju, koja je publici jako zanimljiva.
Koliko su novi sadržaji utjecali na posjećenost? Odakle dolazi najviše posjetitelja?
Nedostatak jezera nam je bio veliki hendikep jer se cijela lokacija percipira kroz poveznicu kulturne i prirodne baštine. Zasad je obustavljena naplata za ulazak u park te s besplatnim ulaznicama bilježimo koliki je interes i potencijal rasta posjetitelja. Najviše smo se fokusirali na Zagreb kao veliki grad iz kojeg se dolazi za manje od sata vožnje te kao sigurno veliko tržište s dobrom platežnom moći. Kod brojnih analiza ne gleda se samo broj dolazaka u neku destinaciju nego i platežna moć posjetitelja. Prema podacima Instituta za turizam, gosti koji posjećuju kulturne destinacije su u pravilu veće platežne moći i spremni su potrošiti i na druge sadržaje. S druge strane, novim sadržajima iniciramo njihov ponovni dolazak na lokaciju. Ponudite li izložbe, događanja i druge sadržaje ponovno ste animirali istu osobu da dođe na lokaciju.
Kakva je suradnja muzeja s lokalnom zajednicom i turističkim sektorom?
Na tom području svakako treba poraditi. Hrvatska turistička zajednica kroz svoj sustav trebala bi omogućiti veći udio sredstava za promidžbu kako bi se osigurao veći broj dolazaka na destinaciju. Snažan se naglasak stavlja u promidžbu Špancirfesta i Varaždinskih baroknih večeri, ali su to specijalizirana događanja koja traju kratko. Kako biste omogućili razvoj ugostiteljskih usluga, obrta i drugih djelatnosti do nivoa da ljudi od njih mogu živjeti, morate kontinuirano dovoditi ljude na destinaciju. Na taj se način i drugim pružateljima usluga omogućuje razvoj svojih potencijala. Imamo dobre odnose s lokalnom zajednicom koja prepoznaje i nagrađuje naš rad kroz dodjelu raznih priznanja. Dobili smo podršku Županije kroz projekt “Interpret Europe”. Riječ je o stručnom skupu koji se ovdje organizira. Također surađujemo s Gradom Lepoglavom, s kojim pripremamo izložbu o čipki, a s KUD-om iz Cvetlina planiramo međunarodnu razmjenu u suradnji s Bugarskom.
Što se sve planira u Dvoru Trakošćan tijekom ove godine?
U travnju otvaramo veliku izložbu o lovstvu povodom stote obljetnice osnivanja Hrvatskog lovačkog saveza. Kroz projekt propitkujemo povijesni kontekst i važnost lova u evoluciji čovjeka; od lova, kao jedne od najstarijih ljudskih djelatnosti, kroz njegovu transformaciju do aktivnosti rezervirane za elitne slojeve i do demokratizacije te nastanka lovačkih društava s ulogom regulatora koji vode brigu o zaštiti prirode i etičnoj komponenti lova, kako bi se zaustavilo istrebljenje pojedinih životinjskih vrsta, a koje je rezultat krivolova i nektroliranih apetita. Posjetitelji će kroz izložbu moći doživjeti sve te različite aspekte lova, uz predavanja i edukativne radionice. Izložba se u studenom seli u Zagreb. Nakon toga u pomoćnoj zgradi, koja se trenutačno obnavlja i preuređuje u galerijski prostor, na jesen planiramo izložbu vezano za vojnu tematiku koju smo već obradili u publikaciji “Vojnici grofa Josipa Kazimira Draškovića”. Riječ je o tapetama s prikazima vojnih postrojbi i galerijom potreta vojnika iz dvorca u Klenovniku.
