Opće je poznato da je sport posljednjih godina u Varaždinu u silaznoj putanji. Novci se preusmjeravaju na druge kolosijeke, ne idu ondje gdje bi trebali, pa su tako ponos grada, nogometaši, ispali iz Prve HNL zbog financijskih problema, da bi se kasnije vratili, pa ponovno ispali te sada plove drugoligaškim vodama u nadi da će ubrzo opet dohvatiti elitno društvo. Varaždinski sport ne ide u dobrom smjeru, no zato živi na staroj slavi nekih pojedinaca koji i danas promiču grad Varaždin širom svijeta. Mnoštvo je takvih, od bivšeg teniskog izbornika Krajana, nogometaša Ivanušeca do izbornika Dalića. Zlatka volimo prisvajati, iako je rođen u Livnu, no u Varteksu je proveo četiri sjajne igračke sezone (1992. - 1996.) i još tri trenerske (2004. - 2007.). Sada je potpuno fokusiran na završetak kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo te borbu s najvećim konkurentima, Rusima. Online kladionice lagano „Vatrene” stavljaju u ulogu favorita, no bit će izuzetno zanimljivo na Poljudu 14. studenog. Iako bismo o Daliću mogli napisati čitavu knjigu, u ovom tekstu dotaknut ćemo se trojice nogometnih stručnjaka, svih od redom rođenih Varaždinaca, koji polako padaju u zaborav: Dražena Beseka, Branka Ivankovića i Samira Toplaka.
Dražen Besek: Šest godina daleko od Hrvatske
Počet ćemo s Draženom Besekom, danas 58-godišnjakom koji je imao najraznovrsniju igračku karijeru od trojice spomenutih. S 19 godina debitirao je za prvu momčad Varteksa, a kasnije je ispunio potencijal kao vrlo dobar veznjak, i to najviše u zagrebačkom Dinamu za kojeg je nastupao od 1985. do 1991. godine. Igrao je još u Sloveniji, Francuskoj, Danskoj i Austriji, da bi u 37. godini života okončao igračku karijeru u matičnom klubu, NK Varteksu, i to kao trener-igrač.
Već kao mlad trener pokazao se uspješnim, osvojivši peto mjesto s Varteksom u Prvoj HNL te šesto sa Slaven Belupom. Godine 2002. vratio se na klupu Varteksa izjednačivši najbolji klupski rezultat u Prvoj ligi, i to iz sezone 1995./96. - treće mjesto, iza Dinama i Hajduka. Dvije godine kasnije započela je i inozemna karijera, u Poljskoj. Nije bila najuspješnija pa je slijedio povratak u Varteks. Prekretnica u karijeri i životu Dražena Beseka dogodila se 2010. godine kada na poziv Miroslava Blaževića stiže u Kinu, točnije, u Shanghai Shenhua. U tom mu je klubu bio pomoćnik, kao i u mladoj reprezentaciji Kine. U Šangaju je stvorio određene kontakte koji su mu kasnije pomogli da se vrati u taj multimilijunski grad. Danas je Besek upravo u Šangaju gdje vodi pionirsku ekipu Shanghai Shenhue. Već šest godina za kruh zarađuje daleko od „Lijepe naše”.
Branko Ivanković: Nakon drugog mandata u Dinamu, ispario je iz medija
Kao i Besek, Branko Ivanković nije niti blizu svoga grada i svoje domovine. Prošle je godine zasjeo na klupu reprezentacije Omana, respektabilne azijske ekipe koja se trenutno nalazi na 77. mjestu FIFA-ine ljestvice. Nije mu to bio prvi rendez-vous s reprezentativnim nogometom. Čak četiri godine, od 2002. do 2006., bio je izbornik Irana (danas je izbornik Dragan Skočić) te je s njima izborio nastup na Svjetskom prvenstvu 2006. godine. Dvije godine ranije uzeo je broncu na Azijskom kupu, a 2002. i zlato na Azijskim igrama. Da potegnemo još više u prošlost, na SP-u 1998. bio je pomoćnik „Ćiri” Blaževiću u pohodu na svjetsku broncu, što je bilo kontra onog što su predviđale hrvatske kladionice. Dakle, međunarodnog iskustva mu odavno ne manjka.
Za razliku od Beseka, Ivanković je čitavu igračku karijeru proveo u jednom klubu, Varteksu, te ga u Varaždinu smatraju jednom od najvećih ikona. Bio je sjajan i vrlo ubojit ofenzivni vezni. Tek s 41 navršenom godinom otišao je iz Varaždina put Segeste, da bi polako, ali sigurno gradio trenersku karijeru. U domaćim okvirima ostat će upamćen kao trener pod kojim je zagrebački Dinamo igrao na strahovito učinkovit način, no neslaganje sa Zdravkom Mamićem koštalo ga je trenerske stolice. Još valja napomenuti veliki doseg u iranskom Persepolisu s kojim je stigao do finala azijske Lige prvaka 2018. godine. Dvaput je bio izabran za najboljeg nogometnog trenera u Hrvata – 2007. i 2008. godine. Nažalost, otkad je 2013. drugi put napustio klupu Dinama, rijetko kad za danas 67-godišnjeg Ivankovića možemo čuti u medijima.
Samir Toplak: Majstor za spašavanje klubova
Samir Toplak u gotovo dva desetljeća trenerske karijere nije imao inozemnog angažmana, no u domaćim okvirima izuzetno je poznat i uspješan trener. Četiri godine kalio se kao pomoćnik u Varteksu, da bi napokon preuzeo klupu prve momčadi 2010. godine, u trenucima kada je postajalo jasno kako se klubu bliži kraj. Bio je posljednji koji je održao Varteks na životu, a već sezonu kasnije ponos grada ispada iz Prve lige, odnosno, uopće ne uspijeva okončati sezonu, s 24 umjesto 30 odigranih utakmica. Tada je postao trener odlične Cibalije s kojom stiže do polufinala Kupa, a onda preuzima Goricu koja je tada plovila Drugom HNL. Najdulje je ostao u zaprešićkom Interu, čak pet godina što je za hrvatske prilike izuzetno dugo, ekvivalentno Fergusonovih 27 godina u Manchesteru (malo se šalimo). Vratio je „Diva iz predgrađa” u 1. HNL, što mu je bio glavni zadatak. Koliko znači klubu govori podatak da je odlaskom iz Zaprešića, Inter ispao u Drugu ligu...
Za razliku od druge dvojice, Toplak je svojedobno nosio i hrvatski dres, i to u dva navrata tijekom 1994. godine (Izrael 4:0, Slovačka 1:4). Ostavio je zapažen trag u njemačkom Bochumu, klubu koji je tada bio na razmeđi 1. i 2. Bundeslige. Posljednji trenerski angažman imao je ove godine kada je Lokomotivu spasio od ispadanja, no struka kluba nije mu odlučila produžiti povjerenje. Od svibnja Toplak je trener bez kluba, dakle, već pola godine. Postoji opasnost i da Samir postane Varaždinac na kojeg će se zaboraviti u hrvatskom nogometu, no ako je to već tako, neka potraži posao izvan Hrvatske. Često su druge zemlje bile korektnije...
