Nakon pola stoljeća provedenih u Tenis klubu Varteks, gdje je posljednje obnašao funkciju direktora kluba, Marijan Dugandžić je s navršenih 65 godina, u travnju prošle godine, otišao u mirovinu. U klubu, koji mu je na neki način bio drugi dom, odradio je 39 godina 10 mjeseci i 15 dana. Nema sumnje da će ga biti teško naslijediti jer je u klubu bio kako se to voli reći “katica za sve”, jedino nikada nije bio predsjednik.
- U klub sam došao s 10 godina. Živio sam u Varteksovom naselju, koje je dalo veliki broj državnih prvaka. Bio sam dvije kuće udaljen od Boška Kanotija, a u mojoj je zgradi živio Željko Mikac, koji je bio prvak Hrvatske do 12 godina. Njih dvojica odvukla su me u tenis. U to vrijeme nismo imali drugih mogućnosti osim igara na otvorenom. Haklali smo košarku, ili se igrali policajca i lopova ili se penjali na drva, a tim igrama razvijali smo koordinaciju i bili predisponirani za sport tako da nam je dobro išlo bez obzira koji bi sport trenirali. Primjerice, osim tenisa trenirao sam i rukomet kod Joje Avara i nogomet kod Antuna Oljice, a bio sam toliko talentiran da su me iz srednje škole vozili na treninge i nakon toga me vraćali u školu. Igrao sam u napadu jer sam bio dosta brz, što se kasnije vidjelo i u tenisu, dok sam košarku igrao za Mladost na zimskom prvenstvima - prisjeća se Dugandžić.
Opširnije pričitajte u novom broju Varaždinskih vijesti....
