Palme su porodica drvenastih jednosupnica. To znači da su botanički sličnije travama nego bukvi, oleandru ili cikasu. Najstarije su biljke na svijetu, o čemu svjedoče arheološki nalazi. U palme spada oko 220 rodova s više od 3.000 vrsta. Za lakše snalaženje u toj šumi možemo ih podijeliti na palme s perastim listovima i palme s lepezastim listovima. To su biljke uglavnom uspravnog stabla koje na vrhu nosi skupinu velikih razdijeljenih listova.
Rast i razvoj
Cvjetovi su im obično neugledni, sitni, češće jednospolni, skupljeni u racemozne cvatove. Razmnožavaju se uglavnom sjemenom. Ponik tj. mlada biljka se od svježeg sjemena pojavljuje obično nakon tri do četiri mjeseca. Mlada biljka u prve dvije godine života ima lišće naborane ali cjelovite plojke. Pravo lišće razvija se tek u trećoj godini života.
Palme su prirodno rasprostranjene u tropskim i suptropskim krajevima. Osobito su bogato zastupljene u flori jugoistočne azije, Južne Amerike i pacifičkih otoka. U Europi je samonikla samo mala žumara (Chamaerops humilis), i to u mediteranskom području. To je palma lepezastog lišća na dugim, oštro bodljikavim peteljkama. Tamnosmeđi plodovi sabrani su u grozdove koji vise. Visina stabla, veličina ploda, boja listova i bodljikavost često znatno variraju pa je poznat niz varijeteta ove vrste. Kod nas je proširena po cijelom primorju i tu dobro podnosi zimske temperature.
Samo za ukras
U svom zavičaju većina palmi ima veliku gospodarsku važnost (kokos, datulja, rafija, ratan). Kod nas se uzgajaju isključivo za ukras. Vrlo su česte Phoenix, Cocos i Chamaerops palme. Ni jedna ne podnosi zimu pa ih sadimo u posude i zimi sklanjamo na zaštićena mjesta. Djelovanjem čovjeka areal palmi je znatno proširen. To je radi ljudske čežnje. Kod nas kontinentalaca palme zaista izazivaju čežnju za egzotikom, za upoznavanjem dalekih krajeva.
Sunčani pozdravi iz IVE!
