U nedjelju nakon svetkovine Božića crkva slavi blagdan Svete Obitelji. Tek što je utihnula radosna pjesma neba, svjetlo božićne noći zamjenila je tama zla. Na scenu stupa kralj Herod koji u svojoj grčevitoj borbi za vlast, moć i nadmoć, u borbi za povlastice i sigurnost vlastitog položaja ne prepoznaje svetost života. Zbog svoje udobnosti spreman je ubiti novorođeni život. Svoje je srce zatvorio pred radošću rođenja.
Isusov je život spašen poslušnoću svetog Josipa, njegovom budnošću za Boga koji mu progovara u snu. Josipova budnost vjere daje mu vidjeti kamo Bog usmjerava njegov život i živote onih koji su mu povjereni u kriznim vremenima. Josip nam se u evanđeoskim zapisima pokazuje kao čovjek koji je otvoren nutarnjem glasu kojem dopušta da ga vodi i onda kad to izgleda suludo.
Tako Josip postaje čuvar i branitelj života Marije i Isusa. Najprije Marijna, u trenutku kada poznavajući Mojsijev zakon i izlaz iz situacije u kojoj se našao saznavši za Marijinu djevičansku trudnoću, on nadilazi pravednost zakona i odlučuje se za pravednost srca. U rješenju koje mu je ponudio Zakon Josip ne vidi rješenje za Mariju, ne može i ne želi izvrgnuti je sramoti. On traži drugačije rješenje i pronalazi ga u svom dubokom odnosu s Bogom koji mu progovara u snu. Josip se ne pita o svojim snovima, zna da mu Bog progovoara i spreman je na djelovanje, uzima Mariju za svoju ženu.
I u evanđelju koje ćemo čuti na blagdan Svete Obitelji ove godine Josipov susret s Bogom u snu uključuje djelovanje u stvarnosti: „On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja“. Marijina i Isusova budućnost položena je u Josipove ruke. Njegova spremnost slušanja i osluškivanja Božje volje spasila je život malenom Isusu. Josip postaje čvrst oslonac svete nazaretske obitelji, sigurnost da će u nesigurnostima i mukama svakodnevnog života čuti Božji glas i pronalaziti Božju volju za svoj život.
Pitam se koliko je teško današnjem čovjeku razumijeti Josipa, koliko je teško razumijeti Marijin „evo me“ u trenutku kada to znači neshvatljivost i nerazumijevanje puta koji je pred njom. Koliko Sveta Obitelj koju slavimo može biti uzor današnjem čovjeku čiji „snovi“ nisu prostor susreta s Bogom, već su ispunjeni maštanjem o blagostanju, o ostvarivanju sebičnih želja koje mogu ići i do nijekanja postojanja onome koji već ima život, koji je Život.
Dok slavimo rođenje Boga u ovome svijetu, ne možemo zatvarati oči za tolike kojima je rođenje uskraćeno jer nam remete naše „snove“ i planove.
Neka nam svima Sveta Obitelj podari hrabrosti i odlučnosti u borbi za svaki život, a najviše one ogrožene herodovskim mentalitetom današnjeg vremena.
