Liturgijska čitanja ove nedjelje potiču nas na iskreno razmišljanje i preispitivanje vlastite grešnosti i odnosa prema grešnicima. Crkva nas na početku svake svete mise poziva na iskreno kajanje za učinjene grijehe mišlju, riječju, djelom i propustom. Tako izmireni s Bogom te braćom i sestrama u Kristu, možemo dostojni pristupiti stolu Gospodnjemu. Samo iskrena srca trebamo prihvatiti darovano nam oproštenje.
Kralj David svojim je grijehom preljuba i ubojstva prekinuo svoj prijateljski odnos s Bogom. Štoviše, iznevjerio je Božje povjerenje i odgovornu zadaću moralnog autoriteta koju je imao kao izraelski kralj. Svojim grijesima David je pokazao da ni najčasnija služba u društvu, a ni u Crkvi, čovjeka ne čuva od grijeha. Bitno je primijetiti činjenicu da se David na opomenu proroka Natana iskreno pokajao, priznao svoje grijehe i Boga molio za oproštenje. Svoje kajanje izrekao je u psalmima koje često molimo na pokorničkim slavljima.
Jedna od bitnih Pavlovih zasluga zasigurno je nauk o opravdanju, o ispravnom odnosu čovjeka prema Bogu koji se postiže vjerom u Isusa Krista dobivenu na krštenju – bez da je prethodno potrebno prihvatiti starozavjetne propise. Tom vjerom prihvaćaju se Isusova spasenjska djela, a posebno njegova smrt i uskrsnuće. Svaki vjernik s Kristom je u Duhu povezan po ljubavi i zahvaljivanju te tako (p)ostaje prijatelj Božji. Luka nam u današnjem evanđeoskom izvještaju o susretu Isusa s grešnicom kod uglednog farizeja želi reći da trebamo odbaciti i osuditi grijeh, a pokušati pružiti pomoć grešniku. Isus je prepoznao iskrenost žene, njezinu vjeru i pokajanje za učinjeno zlo. To je mogao jer je nije odbacio na prvi pogled. Dao joj je novu priliku. Nije ju želio gurnuti još dublje u njezinu grešnost nego joj je dao priliku ozdraviti. Na Isusovo propovijedanje žena je odlučila promijeniti svoj život na bolje i u znak zahvalnosti ona ljubi.
Istina, ljubav nije uvjet oproštenja jer ono je Božji dar svakom iskrenom pokajniku. Pitajmo se jesmo li češće poput farizeja te vidimo grijehe i propuste naših bližnjih, ili smo poput Isusa blagi i milosrdni prema iskrenom i raskajanom grešniku? Jesmo li umišljeni poput Šimuna te zlorabimo Božju dobrotu ne dopuštajući grešnicima mogućnost obraćenja?
