Na svetkovinu Uskrsa razmišljali smo o znaku praznoga groba čije su značenje apostoli otkrivali u događajima i susretima s uskrslim Isusom. Tako ćemo ove nedjelje razmatrati događaj susreta Uskrsloga i apostola Tome.
Ponekad mi se čini da je apostolu Tomi nepravedno dodan pridjev „nevjerni“. Zajednica apostola koja zatvorena u kući uvjerava Tomu: „Vidjeli smo Gospodina!“ prije tjedan dana, ne može uvjeriti Tomu da je Isus uskrsnuo. Naime, vjerojatno je svaki od njih još uvijek u srcu gajio sumnju pitajući se jesu li dobro vidjeli, je li to zaista bio Gospodin. Tomi govore da je Gospodin živ, da je uskrsnuo, a ništa se u njihovim životima još nije promijenilo, i dalje se boje i skrivaju iza zatvorenih vrata.
Dok Tomu nazivamo „nevjernim“ trebali bismo preispitati svoju vjeru. Vjerujem li ja u Isusovo uskrsnuće tako da ta vjera mijenja moj život, moju svakodnevicu, moje odnose. Ako ne, koliko onda moja čestitka „Sretan Uskrs“ ima smisla? Trebala bih onda stati uz Tomu i pružiti ruku za Gospodinom, nadajuć se da će me Gospodin obdariti milošću vjere. Vjere koja će otvoriti vrata, koja će ići ususret životu u spoznaji da je naš krajnji i jedini cilj spasenje duša.
Odjeknut će tada našom dušom i životom riječi apostola Petra: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje“ 1Pt 1, 3-5a)
Nedjelju nakon Uskrsa slavimo i Nedjelju Božjeg milosrđa. Isus, Kralj milosrđa, objavio je sestri Faustini Kowalskoj (1905-1938) svoju želju da se u Crkvi uspostavi ovaj blagdan. Papa Ivan Pavao II., 30. travnja 2000. godine, proglasio je sestru Faustinu svetom, a nedjelju nakon Uskrsa Nedjeljom Božjeg milosrđa.
U Dnevniku sv. Faustine čitamo kako Isus govori sv. Faustini: “Piši da sam prema grešnicima darežljiviji nego prema pravednicima. Za njih sam došao na zemlju... poradi njih sam prolio Krv. Ne trebaju se bojati približiti mi se. Njima je najpotrebnije moje milosrđe... Prije nego dođem kao pravedan sudac, otvorit ću širom vrata svojega milosrđa. Tko pak ne želi proći kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata pravde.”
Teško da bi se bilo tko od nas usudio prizvati Božju pravednost u trenutku našeg susreta s Uskrslim Gospodinom oči u oči. Ja osobno, više bih voljela susret s milosrdnim Isusom. A vjerujem da i svi Vi, poštovani čitatelji, u svojoj blizini više volite milosrdne ljude nego one pravedne. E pa takvi, milosrdni, po uzoru na našeg Gospodina, moramo biti i mi vjernici svjesni kako se i po našem propovijedanju i svjedočenju naši bližnji mogu približiti Gospodinu i spasiti svoje duše.
