Uskrs liturgijski slavimo osam dana. Današnjom nedjeljom završavamo uskrsnu osminu, ali liturgijsko vrijeme Uskrsa slavimo do Duhova. U starini se ova nedjelja zvala "bijelom" iz dva razloga: novokrštenici, najčešće odrasli ljudi, su u uskrsnom tjednu sudjelovali kad mise u bijeloj krsnoj odjeći te je svečano odlagali na uskrsnu subotu ili nedjelju. Od 7. do 11. stoljeća na osminu Uskrsa slavila se godišnjica krštenja onih koji su bili kršteni prethodnog Uskrsa.
Nedjelja božanskog milosrđa slavi se u nedjelju nakon Uskrsa. Blagdan je posvećen Božanskom Milosrđu, koje je promovirala poljska redovnica, sv. Faustina Kowalska. Neslužbeno je slavljen od 1985. g., a sveti Ivan Pavao II., proglasio ga je blagdanom cijele Rimokatoličke Crkve, 30. travnja 2000. godine, u godini Velikoga jubileja, na dan kanonizacije svete Faustine.
U nedjelje uskrsnog vremena kao prvo čitanje čitamo Djela apostolska koja prikazuju nastanak i djelovanje prve Crkve pod vodstvom Dvanaestorice. Kršćani Jeruzalema okupljali su se u Hramu da ispovijedaju svoju vjeru, međusobno se podržavaju u pristajanju uz Isusa kao Gospodina i svjedoče o spasenju koje je svima ponuđeno u Kristu. Bili su jednodušni i postojani u molitvi, lomljenju kruha, zajedništvu i apostolskom nauku. Bitna im je uloga Dvanaestorice jer po njihovim se rukama događaju znamenja i čudesa, a pred Petra ljudi donose svoje bolesnike vjerujući da im i njegova sjena može olakšati boli, da ih po njegovom zagovoru i molitvi Bog ozdravlja. Čudesa koja se događaju dokaz su da je Isus zaista živ i da po Duhu Svetom djeluje u Crkvi, koja je zajednica vjernika koji Isusa prihvaćaju za Gospodina, Spasitelja.
Evanđelist Ivan danas nam opisuje apostole nakon Golgote i Uskrsa. Bili su zbunjeni, uplašeni, nesigurni i razočarani. Svojim ukazanjem Isus apostolima naglašava novi život u Duhu Svetomu. Oni se raduju osvjedočivši se da je Gospodin živ. Zanimljiva je činjenica da je apostol Toma zbog svoje sumnje u Isusovo uskrsnuće nazvan nevjernim. Dubljim poniranjem u tekst shvatit ćemo da ni ostali apostoli nisu bili sigurniji od njega. U strahu od Židova skrivali su se i čvrsto zatvorili vrata prostorije u kojoj su se našli. Toma je tražio odgovor, htio je biti siguran pa je otišao. Poznavao je apostole nakon tih godina zajedničkog života jer nisu bili u potpunosti na čistom glede događaja s Isusom. I nakon osam dana, Isus Tomi pruža dokaz te ga on smije vidjeti i dotaknuti. Potom Toma ispovijeda svoju uskrsnu vjeru, Isusa priznaje Gospodinom.
Tko spozna ljubav u patnji koju je Isus podnio iz ljubavi za nas te je prihvati, taj otvara svoje srce i vjeruje uskrsnulom Isusu. Da bi ih osposobio za poslanje na koje ih šalje, Isus apostolima daje Duha Svetoga, svoj novi, uskrsli život po Duhu Svetome i osposobljava ih da najprije sami žive kao njegovi sljedbenici, a onda i druge ljude čine njegovim učenicima. Daje im svoj mir, koji je Očev dar svakom čovjeku. Apostolima daje pravo i dužnost opraštanja.
Da bi se oproštenje dogodilo, da bi čovjek osjetio onaj unutarnji mir i olakšanje, potrebno je međusobno praštanje koje prethodi onom sakramentalnom te tako dobiva potpuni smisao. Vjera u Uskrslog daje život koji počinje na zemlji i ne prekida se fizičkom smrću. Crkva je zajednica onih koji snagom Duha žive novim životom Uskrsloga i nastavljaju u svijetu Isusovo poslanje. Takva Crkva smo svi koji smo primili krštenje, a ne samo nasljednici apostola.
