Internet je prepun informacija o tome kako u životu uspjeti. Dovoljno je u tražilicu upisati željeni pojam i pojavit će se mnoštvo savjeta što se mora, tj. ne smije činiti da bi se uspjelo u karijeri, u ljubavi, zdravlju, ljepoti, bogatstvu, duhovnosti...
Većinom sve to jesu dobrohotni, ali savjeti koje stvarnost života dobrano nadmašuje i u koje malo tko polaže realne nade. No promatrajući sve te silne preporuke i ljude koji ih nude, učitelje, mentore, nadristručnjake, moderno zvane gurue i nazovimajstore raznih zanata, kojima često ne znamo ni pravo ime ni zvanje ni namjere, korisno je zapitati se gdje ja tražim savjet, odnosno kome vjerujem da mi želi dobro.
Iz dva razloga otvaram ovu temu. Jedan je nedavni događaj koji je doživjela starica koju su prevarili "dušobrižnici" prikazavši se dobrotvorima koji će joj pomoći lako razriješiti obiteljski problem. U svojoj prostodušnosti baka im je otvorila dušu i pretrpjela ozbiljno zastrašivanje te izgubila 100 eura. Mnogi ljudi tako nasjednu na zamku zloga otvarajući mu vrata svoga doma.
Drugi je razlog evanđelje 15. nedjelje kroz godinu u kojem Isus svojim učenicima daje savjete kako će uspjeti u poslanju naviještanja radosne vijesti. Vrijedno je pažljivo razmatrati čitav ulomak (Mk 6, 7-13), a ovdje ćemo se zbog sažetosti prostora zadržati samo na prvom koraku u kojem ih Gospodin šalje "dva po dva".
Nitko nikada nije uspio sam. Potresno o tome svjedoči legenda o nastanku jednog od najpoznatijih likovnih djela. U njemačkom selu živjela je mnogobrojna obitelj. Dvojica sinova maštala su da će usavršiti svoj talent na akademiji, iako su znali da ih otac neće moći tamo poslati zbog velikog siromaštva. Mladići su se dogovorili da će baciti novčić. Tko izgubi, radit će kako bi financirao onoga koji pobijedi. Zatim će brat koji završi studij preuzeti izdržavanje prvoga za vrijeme njegova školovanja.
Albrecht je pobijedio, a njegov brat Albert odlazi u rudnik. Kada se mladi umjetnik uspješan i slavan vratio u selo, zahvalio je bratu na žrtvi koja mu je omogućila ostvarenje snova. Na riječi: "Sada je tvoj red, ja ću se brinuti za tebe", Albert je obrisao suze, a na rukama su se vidjeli ožiljci. Posljedica rada u rudniku bile su slomljene kosti i bolest zglobova. Za njega kao slikara bilo je prekasno. Nakon pet stoljeća Dürerovi radovi izloženi su u najvećim svjetskim muzejima. Ali jedinstvenu je sliku naslikao bratu u čast. Na njoj su nagrđene, ali najljepše "Ruke koje mole".
Budimo mudri i ne dajmo se prevariti. Bez žrtve i bez zajedništva ne postoji uspjeh. Zato se držimo Svetoga pisma čiji nas savjeti vode pred Kristov križ koji je jedini put do uspjeha i ne stidimo se ruku sklopljenih na molitvu. Vlč. Ivica Cujzek
