Ulazimo u još jedno posebno vrijeme liturgijske godine koje nazivamo korizma. Čuti ćemo zasigurno ovih dana kako to vrijeme moramo ispuniti intenzivnijom molitvom, pokorom, postom i djelima milosrđa. Čemu sve to i zašto su nam potrebna ova ciklička ponavljanja i izmjene različitih vremena?
Pokušajmo zamisliti čovjekov život kao spiralu koja kreće od dna i penje se u visine. Ciklička ponavljanja u toj našoj spirali života mijenjaju nas i oblikuju, ali i usmjeravaju uvijek prema jednoj točki više. Događaji, emocije, vremena koja smo već preživjeli postaju temelj za one nove događaje, emocije, vremena koja nas čekaju na sljedećoj razini spirale. Upravo nam ta cikličnost našeg života omogućava rast i sazrijevanje na svim razinama života, osobnoj, obiteljskoj, društvenoj, ali i onoj duhovnoj.
Pokušajmo se sjetiti kako smo pojedina liturgijska vremena i blagdane doživljavali kao djeca, u mladenačkoj dobi, zreloj dobi ili pak starosti. Vjerujem da ćemo uočiti određene razlike. No, važno je koliko smo svjesni promjena u našem životu, koliko uočavamo prilike koje su nam darovane za rast i što s njima činimo. Poziv korizmenog vremena jest odgovorno življenje ovog darovanog vremena kako bismo se popeli još jednu stepenicu više u svojem duhovnom životu.
Naravno da ćemo uvijek pronaći dovoljno razloga da se ne mijenjamo, da nam to vrijeme prođe kao i svako drugo vrijeme u svakidašnjim brigama i obavezama, da nema razlike, kako bi rekli naši stari, između „petka i svetka“, ali onda ćemo doista propustiti još jednu priliku za obnovu i dopunu duhovnih rezervoara našeg života.
Moramo biti oprezni jer takvo nas propuštanje prilika može dovesti u napast da se olako domognemo kruha i moći, ali po cijenu da se poklonimo đavlu. Ta i Isus je bio jednako iskušavan kako ćemo čuti u nedjeljnom evanđelju. Isus, za razliku od Adama i Eve kako ćemo čuti u prvom čitanju, nije pregovarao s đavlom oko njegovih ponuda, On ne dopušta ni najmanju nagodbu, ni najmanje odstupanje i propitkivanje iako se đavao služi navodima iz Svetog Pisma. Nastojmo prepoznati gdje smo to činili ustupke, gdje smo „na mala vrata“, u malim količinama i preko malih stvari pustili zlo da bude dio našeg života, naših odnosa s bližnjima i s Bogom.
Isus se obranio poznavanjem riječi Božje u njezinoj cjelovitosti. Možda nam upravo proučavanje Biblije može biti ovogodišnji korizmeni zadatak kao bismo rasli u vjeri? Zagrabimo iz tog Izvora mudrosti i nastojimo iskoristiti ovo vrijeme pred nama kako bismo obnovili svoj duh, kako bismo pročistili nataloženo u nama, kako bismo presložili i obnovili svoju ljestvicu vrednota i na kraju i najvažnije, kako bismo Bogu dali prvo mjesto u svom životu.
