Današnje evanđelje govori nam o sklonosti čovjeka da više brine o grijesima bližnjih nego o svojima, o osuđivanju drugih koji često nisu ništa lošiji od nas. Pismoznancima i farizejima koji dovode Isusu ženu zatečenu u preljubu poznat je zakon. Znamo da im cilj nije bio iskorijeniti zlo iz svoje sredine nego iskušavanje Isusa kako bi ga mogli lakše optužiti i osuditi.
Isus se našao u nezavidnoj situaciji jer protivljenje vjerskim zakonima optužuje ga pred židovskim starješinama, a odobrenje izvršenja smrtne kazne za grijeh preljuba ugrožava njegov položaj pred rimskom vlašću koja je Židovima zabranjivala izvršavanje smrtne kazne. Isus shvaća Mojsijev zakon drukčije od pismoznanaca i farizeja jer mu je pomoć i razumijevanje čovjeka grješnika na prvom mjestu.
Preljub koji je žena počinila velik je grijeh, ali nije rješenje u njezinom kažnjavanju. Isus ih vraća na povijest nevjera izraelskog naroda prema Savezu s Bogom koji im je nebrojeno puta oprostio nevjeru i štovanje drugih bogova. Više puta pozivao ih je da se vrate na pravi put i strpljivo čekao njihovo obraćenje.
Činjenica je da su Isusu doveli samo ženu, a zakon je nalagao da treba smaknuti i ženu i muškarca koji su počinili preljub. Očito pravda neće biti zadovoljena, ako se kazni samo ženu. Zato ih Isus kao svjedoke poziva neka prvi bace kamen na ženu ako su bez grijeha. Moramo priznati da su barem tu bili iskreni i svojim odlaskom priznali svoju grešnost. Svatko je razumio Isusovu riječ. Svi su bili pogođeni.
Veličina Isusova odgovora je u tome da je spasio jedan život i ponudio spasenje. U svojem odgovoru ženi iskazao je Božje milosrđe, otvara joj vrata u novi, drukčiji život. Poruka ovog teksta govori nam da se na ljubav koja sve prašta može ispravno uzvratiti jedino ljubavlju koja ostaje vjerna do kraja. To je ta žena i dokazala jer je kasnije Isusa slijedila do križa.
Mi danas živimo u vremenu kad čovjek više voli druge optužiti, osramotiti i tražiti krivnju nego li pokušati pomoći, ili pak prignuti glavu i moliti oproštenje. Svi mi bolje i jasnije vidimo grijeh drugoga nego li svoj. Isus u današnjem slučaju ne kaže da preljub nije grijeh. On samo podsjeća tužitelje na njihove vlastite grijehe, upozorava ih neka pođu od sebe i pitaju se tko je od njih bez grijeha. I mi smo skloni dugima naglašavati njihove prijestupe, kao da mi nikada nismo pogriješili u svojim mislima, riječima i djelima. Isus svima nama postavlja pitanje jesmo li bez grijeha. Svi mi moramo priznati pogrešku, udarati se u prsa i pokajati se za učinjeno zlo te moliti za oproštenje.
Isus ne podržava grijeh, ali ne osuđuje grješnika. On čovjeka uvijek ljubi bez obzira na počinjen grijeh. Priznanje vlastitog grijeha početak je obraćenja. Ovih nas dana Isus zove na skrušenu i valjanu ispovijed, za što nam je pružena prilika i u našim župama. U molitvi Oče naš molimo - oprosti nam grijehe kako mi opraštamo dužnicima našim. Pitajmo se jesmo li svjesni što molimo Boga? Moramo znati da onako kako mi opraštamo tako će se i nama oprostiti!
