U završnom govoru na gori Isus kao novi Mojsije podsjeća svoje slušatelje na zakon od Boga dan izraelskom narodu. On nije došao ukinuti Zakon ili Proroke, nego dopuniti.
U Duhu Svetom Isus nam daruje dar ljubavi, koja nas usavršava i osposobljava, da ispunimo Božje zapovijedi. Isus ne dokida vrijednost zapovijedi, nego pokazuje kako je dubok njihov smisao.
Trebamo ih ispuniti u slobodi ljubavi! Nadovezuje se na dosad već poznato i vrijedno, ali i produbljuje zapovijedi te ljudima otvara nove spoznaje. Bitno je što mislimo u svom srcu, što namjeravamo i čime se pokrećemo na djelovanje. Isus nas zove tamo gdje se događa nešto između nas i bližnjih, poziva nas na mir i pomirenje.
Iz iskustva znamo da svjesno i dobrovoljno podržavanje neprijateljstva prema bližnjemu razara naš odnos prema Bogu. Poziva nas da učinimo prvi korak jer samo tako možemo pobijediti nerazumijevanja i neprijateljstva. Tek kad kao Kristovi učenici sve to učinimo, onda možemo dostojno slaviti Boga. Isus se oštro suprotstavlja vjerskoj površnosti, obdržavanju moralnih propisa na izvanjski način. Poziva na veću pravednost u odnosu na onu koju su živjeli farizeji i pismoznanci.
Osim što razumom prihvaćamo nauk Božji, trebamo ga i provoditi u svojim djelima, u poslušnosti i vjernosti Bogu. Isus objavljuje novo Božje vrednovanje temeljnih ljudskih stvarnosti – život, brak i istina. Od svakog čovjeka, vjernika traži preispitivanje koliko držimo do tih vrednota u svakodnevnom, privatnom životu.
Svjedoci smo koliko se medijski napada razne inicijative koje se bore za poštivanje ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Zauzimanje za kršćanski brak između žene i muškarca u dijelu javnosti vrednuje se kao nešto nazadno, srednjevjekovno, kao nešto što pripada prošlosti u naletu „modernih shvaćanja“ i inicijativa. Ove nedjelje na poseban način ćemo razmišljati baš o kršćanskom braku - prilika da se preispitamo kako živimo svoj brak.
Po sakramentu krštenja i potvrde, kao vjernici smo pomazani Duhom Svetim te postajemo dionici Božje mudrosti, koja nam objavljuje Krista kao Spasitelja i Otkupitelja ljudskog roda. Suprotno mudrosti Božjoj jest ljudska, koja čovjeku ne stavlja vječni život kao konačni cilj ovozemnog života, niti Krista priznaje kao obećanog Mesiju. Pavao predbacuje svojim suvremenicima moćnicima da su u svojoj oholosti i neznanju odbacili Krista kao obećavanog Mesiju pa su ga razapeli na križ.
Nastojimo li iz dana u dan surađivati s Bogom ljubeći ga, živeći po unutarnjem nadahnuću po Duhu Svetomu? Isus stavlja veliku odgovornost na svakog čovjeka, na nas vjernike, a osobito na službenike Crkve te sve poziva da druge poučavamo ispravnom shvaćanju zapovijedi i ljudske naravi. Zapovijedi povezuju čovjeka sa zemljom i s Bogom, jer po njima čovjek ostvaruje svoje ljudske mogućnosti, svoju slobodu i svoje mišljenje.
Ljubav kršćanina čini kršćaninom, sljedbenikom Isusa koji je utjelovljena Božja ljubav. Zapitajmo se u ispitu savjesti koliko smo takvi kršćani.
