Ovogodišnja svetkovina Tijelova sa svojim euharistijskim procesijama zasigurno će kod mnogih vjernika biti posebnija i drugačija od onih prijašnjih godina. Vjerujem da je vrijeme iza nas, kada nismo imali prilike slaviti euharistiju sa svojim zajednicama, pa ni na njaveći kršćanski blagdan Uskrs, u mnogim vjernicima probudilo glad i žeđ za euharistijom, ali i potaknulo na promišljanje osobnog odnosa prema euharistiji.
Odnos prema Euharistiji nije odnos prema nekom slavlju, obredu, događaju, zajednici, već je to odnos s osobom Isusa Krista, koji nam u evanđelju na svetkovinu Tijelova poručuje da o tom odnosu, onom jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv, ovisi naša sadašnjost i budućnost. I dok mi se čini kako je taj odnos, pa i u Crkvi, posebno i u ovim vremenima iza nas, često sveden na ovu zajedničarsku dimenziju, važno je naglasiti kako taj zajedničarski odnos proizlazi iz onog važnijeg odnosa; Isus Krist i ja.
Dok u zajedništvu s drugima slavimo euharistiju, pozvani smo i osobno sklapati trajni savez s Bogom Isusom Kristom, savez istinskog prijateljstva i ljubavi po sakramentu pričesti. Ovu dimenziju euharistijskog zajedništva ne smije se olako shvaćati, niti se u konačnici „naviknuti“ na euharistiju. Potrebno je ne samo vjerovati u stvarnu prisutnost Kristovu u sakramentu pričesti, nego toga trebamo postati svjesni; truditi se svjesno sudjelovati u slavljima, svjesno i budno blagovati Njegovo tijelo i krv jer „Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“ (Iv 6, 55-56)
U euharistiji i po euharistiji događa se naše suobličenje Kristu, postajemo njime nastanjeni te kao takvi otkrivamo u drugima, koji primaju Isusa u euharistiji, vlastitu braću i sestre kao što piše i apostol Pavao: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.“ (1Kor 10, 16-17)
Vrativši se na početak ovog promišljanja doista se nadam da će svetkovina Tijelova za mnoge vjernike biti drugačija, svjesnija, hrabrija proslava euharistijskoga Krista koji je u središtu kršćanske vjere i života kao jedini posrednik između Boga i ljudi. On nije neki simbol ili slika, već živi Bog među nama. Mesija i Spasitelj koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni. «Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijek» (Iv 6, 51).
Za kraj i poticaj na promišljanje samo jedna misao i molitva iz himna sv. Tome Akvinskog o euharistijskom otajstvu: Uspomeno smrti Spasa premilog, živi kruše što si život puka svog. Daj da sveđ od tebe i moj živi duh, dokraj žića budi najslađi mu kruh.
