Potrebno je napomenuti da se današnjom nedjeljom prvenstveno slavi završetak godišnjeg liturgijskog ciklusa Isusova života i djela za naše spasenje. Čovjek i svijet su u neprestanom razvoju. Vjerujemo da taj razvoj teži prema svojem potpunom ispunjenju, prema svojoj potpunoj istini, a to je ponovni dolazak Isusa Krista.
I današnje evanđelje nam govori tko živi Isusovu istinu i Isusov život, tko je Isusov, tko je kršćanin. Koji i kakav je život za kojeg možemo reći da je Isusove kvalitete i Isusova duha?
Tko ostaje vjeran Istini taj ostaje vjeran i Bogu. Isus je do- šao svjedočiti istinu života. Na Isusovom putu su oni koji žive njegovu istinu, koji međuljudske odnose uzdižu na odnos s Bogom. Time je čovjek uzvišen i spašen.
Ovim Isusovim pozivom kršćansko vjerovanje izgleda jednostavno, ali kršćanska praksa pokazuje kako je vrlo zahtjevno nasljedovanje Isusa. Kristov je život završio na križu i takav završetak postavlja mnoga pitanja. Pitanja postavljaju i oni koji se dive osobi Isusa Krista, kao i oni koji nisu njegovi sljedbenici. Je li to njegov neuspjeh? Zar nepravda pobjeđuje pravednost u svijetu?
Ljubio je čovjeka, a on ga je odveo na križ. Isus umire mirno bez proklinjanja, dapa- če, opravdava svoje neprijatelje i suce. Svakom zlu pristupao je s dobrotom. Nije do- šao svijet uništiti, nego spasiti. Isusov je vrhunac slave u milosrđu koje se pokazuje jače od mržnje i time započinje Isusovo kraljevstvo, kraljevstvo ljubavi i dobrote.
S Isusom započinje umiranje mržnje i zla u svijetu. Isus je najbliži najmanjima i obespravljenima. Tamo gdje su gladni, žedni, napušteni, ostavljeni, bolesni, zatvoreni... tamo je proslavljeni Isus. Dakle, Isus je s onima iz Blaženstava. Objavljen nam je kriterij po kojem će nas suditi Krist Kralj. Matejevo evanđelje nas jasno poziva i potiče na vršenje tjelesnih i duhovnih djela milosrđa, na savjesniju spremnost služenja nevoljnicima.
Ne smijemo, uz Kristovu euharistijsku prisutnost, zaboraviti i na Kristovu prisutnost u svakom čovjeku, potrebnom naše ljubavi i pažnje svaki dan. Nužno je usvojiti Isusov stav, Isusovu ljubav. Ljubav nizašto, pomoć bez zahvale, stjecanje sreće usrećujući drugoga. Da bismo tako mogli živjeti trebamo se odreći sâmoga sebe – dati prednost svojim bližnjima, a iz iskustva znamo da to često puta zna biti jako teško.
Papa Franjo prošle nas je nedjelje na Svjetski dan siromaha pozvao pristupiti siromašnima, susretati ih, gledati ih u oči, zagrliti ih i tako im dati da osjete toplinu ljubavi koja razbija samoću. Njihova ispružena ruka također neka nam bude poziv izaći iz naših sigurnosti i udobnosti i priznati vrijednost koju siromaštvo ima samo po sebi.
Sveto vrijeme došašća, koje nam kuca navrata, prilika je u djelo provoditi papine misli.
