U Bibliji - Starom Zavjetu, zapisana je burna povijest izraelskog naroda. Tako u današnjem prvom čitanju saznajemo kako su zbog čestih odlazaka u ropstvo zaboravili/zanemarili Zakon i kao nauk i kao stil života određen etičkim načelima. Bili su Izraelci, ali kao da su izgubili svoj identitet jer su prihvatili stil života poganskih naroda koji su ih okruživali. Trebalo je ponovno narod poučiti sadržajima Biblije, podsjetiti ih na Savez sklopljen između njihovih predaka predvođenih Mojsijem na putu iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju.
U središtu svega treba biti Božja riječ jer se oko nje okuplja narod Božji, sluša je, razmišlja o njoj i živi prema njoj. Ta Riječ daje život. Slušanje i poštovanje Božje riječi izvor su razumijevanja koje ne ostaje samo na racionalnoj razini, nego znači i njezino prihvaćanje u čovjekovoj nutrini, gdje nas najdublji osjećaji dovode u srž snage te Riječi.
Možemo si postaviti pitanje kako mi danas čitamo i promišljamo tu Riječ? Bi li se moglo reći da smo i mi u nekom ropstvu te da su mnogi naši kršćanski i hrvatski sadržaji ispražnjeni? Ostala je pripadnost kršćanstvu, katoličanstvu, ali kao da nam nekako u javnosti smetaju kršćanski sadržaji i nazivi. Moglo bi se reći da nam je na općem planu potrebno učiniti ono isto što je učinio Ezra Izraelskom narodu. Iz početka uvoditi u kršćanske sadržaje i poučavati u vjeri sve naraštaje. Potrebna nam je unutarnja obnova. Mnogi ne znaju temeljne geste kršćanskog ponašanja. Potrebno je vratiti se iskonskoj vrijednosti.
Uzmimo samo svetkovinu Božića - nije li se nekako ispraznio njegov smisao i izgubila njegova bît, zar se nije dosta profanirao iako ga slavimo kao kršćanski i državni blagdan? Zar ga nismo svetije i dostojanstvenije slavili u vrijeme zabrana? Postali smo danas nemoralnije društvo nego smo to bili prije. Pogledajmo samo na razini govora, međusobne komunikacije. Nikada u medijima, u kazalištu, u književnosti ili u javnom govoru nije bilo vulgarnijih izričaja i prostačenja kao danas. U tome vrlo brzo slijedimo sekularizirani Zapad, štoviše, u nekim stvarima smo ga i nadmašili.
U Bibliji imamo savjete i iskustva kako prebroditi te probleme. Bibliju treba trajno čitati i uvijek će nam iznova progovarati novom snagom i usmjeravati nas u novi život. Osvjetljavat će nam put u budućnost. No, trebamo htjeti obnovu.
Isus nam je poslan navijestiti slobodu duha. Mi smo za svoju slobodu odgovorni. Sami se oslobađamo od svega onoga što nas osobno zarobljava. Isus naviješta i donosi poruku svima nama. Pomaže nam izaći iz duhovnog ropstva i sljepila jer ono je izvor svih čovjekovih zala i grijeha. Čovjek u takvom stanju ne može prepoznati bližnjega kao brata, Boga kao stvoritelja niti Isusa kao Krista - Mesiju. Ozbiljno pročitana i duboko promeditirana Božja riječ može biti blaga vijest siromasima, može vid vratiti slijepima, može dati slobodu zarobljenima, može izliti milost Božju na svijet.
Kao zajednica vjernika trebamo što jasnije doživjeti Isusovo svjedočanstvo u sinagogi, trebamo otvoriti oči svoga duha i uprti pogled u Isusa pred nama. Usmjereni prema njemu obasjat će nas njegovo svjetlo i tako ćemo drugima bili putokaz i prosvjetljenje. Svojim životom u slušanju Riječi i vjerom u Krista, koji je ispunjenje proroštava, možemo (p)ostati blagovjesnicima – ispunjeni Duhom Svetim. Samo se trebamo odvažiti i krenuti.
