Biblijska nas čitanja ove nedjelje upućuju kako kao Kristovi sljedbenici moramo prepoznati znakove vremena, Božje zahvate u povijesti čovječanstva te se aktivno uključiti u naviještanje Radosne vijesti i širenje djelotvorne ljubavi.
Na Misijsku nedjelju na poseban način trebamo misliti i moliti za ljude koji još nisu upoznali Krista Spasitelja kao i za one koji su svoj život usmjerili u suženju Riječi među njima. Crkva u savjestima vjernika želi pobuditi suodgovornost i zauzetost za djelo evangelizacije. Prorok Izaija Židovima predstavlja poganskog perzijskog kralja Kira kao Božjeg pomazanika jer ih je oslobodio babilonskog ropstva te im dao slobodu ispovijedanja vjere.
Dokaz je to i nama danas da u povijesti našeg spasenja važ- nu ulogu mogu imati i ljudi za koje baš i ne bismo mogli reći da su istinski Bož- ji miljenici i suradnici.
Znamo da Bog „može ravno pisati iskrivljenim crtama“, da za provedbu dobra izabire i one koji su na putu da ga upoznaju ili ga još ni ne poznaju. Pavao kao najveći misionar Crkve, pi- šući poslanicu Solunjanima kao prve novozavjetne tekstove predstavlja nam najstariji kršćanski pozdrav – milost i mir, koji nam dolazi od Oca, Sina i Duha Svetoga.
Kristovi vjernici kao „novi izabranici Božji“ pozvani su biti kvasac Božjeg kraljevstva među ljudima. Spominje tri temeljne kršćanske kreposti – VJERU bogatu dobrim djelima, NADU koja treba biti čvrsta i postojana te LJUBAV koja se očituje u zauzetosti za dobro. Duh Sveti u svim tim nastojanjima čovjeka ne ostavlja samog nego nas okuplja i daje nam smisao života te nas jača da izdržimo sve nedaće života.
Farizeji i pismoznanci kao da više nemaju strpljenja s Isusovim prijekorima, ne žele slušati savjete ni opomene koje im upućuje. Šalju mu svoje glasnike koji u svojoj lukavosti i podmuklosti Isusu priznaju njegovu nepristranost u tumačenju volje Očeve kao osnovne pravde u ljudskoj zajednici.
Isus svojim odgovorom potvrđuje činjenicu da bi dr- žave svojim građanima trebale osigurati mir i pravdu. Poziva nas na ispunjenje svojih građanskih obveza prema državi, ali i na poštivanje Božje dominacije i vrhovništva, jer On je jamac pravde i mira. Postavimo si pitanje koliko smo kao građani spremni izvršavati svoje obveze prema domovini, koliko se zauzimamo za njezin uspjeh i boljitak.
Jesu li nam na prvom mjestu privatni interesi u smislu zakidanja države u izvršavanju svojih obveza? Zalažemo li se za etičnost i poštivanje osnovnih ljudska prava? Izdajemo li svoj temeljni poziv za spašavanje čovjeka?
