Božje lice naziv je za blagdan Preobraženja koji se ljetos poklapa s 18. nedjeljom kroz godinu.
U evanđelju slušamo kako su svjedoci na Taboru najprije zadivljeni, a onda prestrašeni Božjom pojavom. Vidjeli su Isusovo proslavljeno lice, ljepotu koja im je toliko godila da su poželjeli u tom iskustvu ostati za stalno. No tada su čuli glas s neba da je Isus Božji Sin kojega treba slušati.
Nakon riječi "slušajte ga" učenici su se prestrašili. Nisu se prepali Božjega lica, onoga što su vidjeli, nego riječi, koja se ne vidi. Možda baš zato što Božja riječ, neodjeljiva od njegova lica, ide ispod površnosti, ona pogađa u srce i zahvaća ljudsku nutrinu, postavlja pitanja, traži promjene, ide korak dalje od svega iza čega se čovjek skriva, a traži i od čovjeka da ide korak dalje od onoga čega se boji, što mu je teško, kao i od onoga što mu se dopada.
Dopadljivih Isusovih portreta ima mnogo. Zanimljivo je čuti opažanja ljudi koji prvi put uđu u varaždinsku crkvu Dobroga Pastira. Isprva su uglavnom svi oduševljeni monumentalnošću Kristova lika. Ali onda se neki stisnu jer kažu da je predimenzioniran. Ali kako da čovjek drugačije razumije svoju malenost?
Nekima je prestrog, preozbiljan, ali kako da ne bude gledajući zlo koje ljudi čine? Ili dobro koje propuštaju činiti? Zar da se smješka kad pod njegovim nogama dušu ispusti vapaj malenog čovjeka? Ne, nego on prstom pokazuje na oltar. Ta gesta, kao i riječ, neizostavan je dio portreta, onaj dio koji često izostaje u našim prikazima Boga. Mi vidimo i divimo se njegovoj ljudskoj strani, a zaboravljamo božansku.
Vratimo se s tom mišlju evanđelju. Što je gora preobraženja u našem vremenu? Ništa drugo nego sakrament. U njemu se spaja ljudsko vidljivo i božansko nevidljivo. Zato, želite li naći Božje lice, pođite do kapele trajnog euharistijskog klanjanja. Promatrajte živoga Isusa. Slušajte ga! Čujte kada se u vašoj župi izlaže Presveti Oltarski Sakrament. Ne propustite taj susret!
Idite na ispovijed, primite svetu pričest! Sjetite se da niste sami u situacijama koje vas plaše jer primili ste Duha Branitelja, Gospodin vam je obećao vjernost u sakramentu ženidbe i svetoga reda. Ne zaboravite to kada ga tražite. Jer što se događa s vjerom bez sakramenata? Postaje bezlična i neosobna. Postaje preljudska i zato slaba i plašljiva.
U suvremenoj katoličkoj literaturi premalo je riječi o važnosti sakramenata. Popularnije je prikazivati Boga kroz ukrasno štivo koje se lako upija. Govor o sakramentima nije poput nježnog rumenila koje krasi obraze na portretu Isusa Krista. Sličniji je onoj bori koja se pojavi pred neku važnu odluku ili pred pristupanje sakramentu. Ali Božja riječ i blagdan Božjega lica traže baš taj korak. Vlč. Ivica Cujzek
