Ove nedjelje liturgijska čitanja žele nas poučiti o istinskoj vjerničkoj mudrosti, koja nas u konačnici usmjerava prema nasljedovanju Krista u svakodnevnom životu. Ta se mudrost odlikuje u življenju prema Božjim zapovijedima, oslanjanju na Božju pomoć u svakoj životnoj situaciji i unutarnjoj sigurnosti da je Bog s nama. Kao što je kralj Salomon Boga molio za mudrost u pravednom upravljanju izraelskim narodom, tako i mi trebamo, moleći se, zahvaljivati Bogu za sve dobro što smo primili i koje primamo u nasljedovanju Isusa Krista.
Sveti Pavao u odlomku iz poslanice Hebrejima potiče nas da ne smijemo odustati od svoga životnog putovanja prema vječnosti, kao što ni Izraelci nisu odustali na putu u obećanu zemlju. Bili su uvjereni da ih Bog vodi po Mojsiju. To ne znači da nije bilo i da neće biti životnih poteškoća na tom putu. Upravo ta vjernička mudrost pomaže nam u razabiranju bitnoga od nebitnoga, daje nam poticaje i nadahnuće za rješavanje usput nastalih poteškoća i problema. Tako Božju riječ koju čitamo u bogoslužjima trebamo pozorno slušati, razmišljati o njezinu značenju i poruci u današnjem svijetu.
Naša djela uvijek trebamo mjeriti u duhu te Božje riječi. Evanđelist Marko u opisanom susretu s bogatim mladićem poručuje nam da materijalno blagostanje može biti smetnja, čak i prepreka za istinsko nasljedovanje Krista. Očito pobožan bogataš, unatoč bezbrižnom životu, osjećao se neispunjenim u svojoj nutrini. Slušajući Isusa, shvatio je da mu nešto nedostaje pa dolazi k njemu potražiti to blago. Isus mu je u razgovoru pokazao da mu nedostaje ona vjernička mudrost, čiji je vrhunac u nasljedovanju bez zadrške. On je živeći prema Božjim zapovijedima čak i bio na tom putu, ali nedostajao mu je taj posljednji korak kojim bi “osvojio vrh” – sloboda od materijalne navezanosti.
Isusov pogled ne govori nam što nemamo, nego ono što nismo. Njegov pogled ispunjen ljubavlju i prihvaćanjem posvješćuje nam koliko smo često puta nedosljedni, otuđeni od bližnjih, sebični i prazni u svom srcu. Susret s Isusom ili nas razvedri i ohrabri ako smo raspoloživi prihvatiti njegove uvjete nasljedovanja ili nas ražalosti i u naše srce unosi nemir, strah i tamu ako ne želimo nastaviti hod za njim.
Trebamo poput bogatog mladića, koji je ponizno i pobožno došao k Isusu, životom prema Božjim zapovijedima spoznati da se vječni život ne može kupiti materijalnim bogatstvom. Poput apsotola trebamo shvatiti da odricanjem od samoga sebe, oslobađanjem od navezanosti na ovozemaljska dobra stičemo spasenje kao zasluženu nagradu, kao dar. Stoga, oslobodimo se od želje za posjedovanjem kako bismo u radosti mogli primiti Božji dar – vječni život u zajedništvu s Bogom.
