Levitski je zakonik u 27 poglavlja ispunjen raznim zakonima i zapovijedima koje su regulirale međuljudske odnose Židova u Starom zavjetu, ali i vjerske propise i običaje. Doslovno provođenje tih zakona kontrolirali su svećenici, budući su oni nakon izlaska iz egipatskog ropstva bili duhovni i svjetovni vođe izraelskog naroda.
Uživali su veliki ugled u narodu. Danas, u prvom čitanju opisana mjera opreza za zaštitu stanovništva od epidemije gube, za ono vrijeme bila je nužna za dobrobit i opstanak zajednice. Dobrobit naroda, zajednice često je bila štićena na štetu pojedinca.
To je bilo usađeno u svijesti Izraelaca, jer znamo da će se tako i Isusa odreći pred Pilatom. Istina, odbacivanje bolesnih izgleda stroga, nehumana i bolna odredba za one koje je isključila iz zajednice. Tim činom bolesniku je ugrožena egzistencija, ostao je prepušten samome sebi opterećen bolešću. Ljudi su živjeli u očaju, nisu imali više što izgubiti.
Evanđelist Marko u nedjeljnom nam izvještaju opisuje jedan takav susret gubavca s Isusom. Usudio se prići k Isusu s jednostavnom molbom – da ga ozdravi. Čovjek je bio na rubu društva, ničiji, otpisani, osuđen na propast. Pokušamo li se staviti u situaciju tog hrabrog gubav - ca uvidjet ćemo da je imao jaku vjeru i znao je da tad bio trenutak spasenja za njega.
Približio se Isusu, kleknuo i ispovjedio svoju vjeru u Njega kao Spasitelja. Naime, nije si postavljao pitanje može li Isus ili ne može izliječiti ga. Hrabro ga pita da li ga želi očistiti. Isus svojim po - stupkom opet nadilazi i dopunjava Stari zavjet. Sve propise svodi na zakon ljubavi i u tom kontekstu ozdravlja gubavca.
I nije izliječio samo tijelo, nego i duh jer ga šalje svećeniku na molitvu zahvale. Očistio ga je od njegove grešnosti. Isus je ganut njegovom odlučnošću te svojom gestom prihvaćanja gubavca objavljuje Boga koji je spreman prihvatiti čovjeka u svim njegovim potrebama.
Isusov dodir svima nama je znak da je Bogu važan svaki čovjek te da bolest i zdravlje nisu znak njegove kazne ili nagrade. Bog je blizak čovjeku u svakoj životnoj situaciji, bio on zdrav ili bolestan. Pitanje je samo kako čovjek pristupa Bogu. Je li spreman prignuti glavu, ponizno priznati svoje stanje i željeti ozdravljenje.
Sveti Pavao nas stoga upozorava da svi naši čini trebaju biti takvi da proslavljaju Boga. Sjetimo se danas, ili barem na kratko zahvalimo Bogu u molitvi vjernika, činjenice na blagodati relativno visoke liječničke skrbi u našoj domovini. Budimo zahvalni bolničkom osoblju, liječnicima. Cijenimo njihov požrtvovan rad i poštujmo njihov poziv!
