Psihologinja Čolović-Rodik: "Teško je reći koliko ćemo još dugo biti u strahu i na oprezu” Foto: Ilustracija/Arhiva VV/Pixabay

Psihologinja Čolović-Rodik: "Teško je reći koliko ćemo još dugo biti u strahu i na oprezu”

IHR/Varaždinske vijesti | 25.1.2021. u 18:50h | Objavljeno u Društvo

Vježbama evakuacije i razgovorima o postupanju u slučaju potresa započela je nastava za učenike u drugom polugodištu. Nakon razornog potresa koji se dogodio krajem prošle godine i mnoge obitelji iz Sisačko-moslavačke županije ostavio bez krova nad glavom, održavanje vježbi evakuacije preporučeno je u svim školama i vrtićima. Zasad se škole snalaze kako znaju budući da još nema konkretnih i ujednačenih uputa kako to provesti. Za odgojno-obrazovne djelatnike organizirani su pak online webinari, za koje vlada veliki interes, i to ne samo onih koji dolaze s potresom pogođenih područja. Online webinare za odgojno-obrazovne djelatnike provode članice Tima za psihološke krizne intervencije i Društva za psihološku pomoć doc. dr. sc. Linda Rajhvajn Bulat i Željka Čolović-Rodik, psihologinja iz II. OŠ Varaždin.

- Kroz održavanje online webinara cilj nam je pružiti barem nekakav oblik psihološke prve pomoći, educirati odgojno-obrazovne djelatnike o mogućim reakcijama i savjetima o radu s djecom i odraslima. Bilo je previđeno održati dva webinara za 600 sudionika, no zbog velikog interesa održano ih je šest tako da dogovaramo nastavak organiziranja radionica za zainteresirane – rekla je Čolović-Rodik s kojom smo razgovarali o važnosti provođenja ovakvih edukacija, ali i psihičkim posljedicama koje sa sobom donosi traumatičan događaj kao što je potres.

Prošlu godinu obilježila je pandemija koronavirusa, a onda se dogodio i potres. Kako se to odrazilo na psihičko zdravlje djece, ali i odraslih?

Zbog koronavirusa već smo svi skoro godinu dana u stanju dugotrajnog stresa. Promijenjena nam je svakodnevica, ponašanja, posao i škola. Smanjeni su nam socijalni kontakti koji nam inače pomažu u savladavanju posljedica stresa. No ovaj potres po svojim obilježjima ne spada u stresna već u traumatska iskustva. To je događaj koji je potpuno van naše kontrole, gubimo osjećaj osnovne sigurnosti i uzrokuje psihičku neravnotežu, svijet više nije - sigurno mjesto. U takvim situacijama više ne pomažu uobičajeni načini suočavanja s problemima, preplavljeni smo osjećajima i ne reagiramo razumno. Iako se potres dogodio na drugom području i mi nismo imali katastrofalne posljedice, ne znači da nas nije emocionalno pogodio. Samo saznanje o patnji drugih, stradavanju, gubicima izaziva sekundarnu traumatizaciju i reakcije slične onima koje su prisutne kod neposredno stradalih.

Koje su normalne reakcije kod odraslih, djece i adolescenata nakon takvog događaja?

Reakcije na takve događaje prisutne su na različitim područjima i univerzalne su, dakle ne ovise o dobi, spolu, obrazovanju, vjeroispovijesti, boji kože. Javljaju se na emocionalnom planu kao strah, ljutnja, razdražljivost, osjećaj krivnje, nemoći, preosjetljivost, pojačani oprez. Na kognitivnoj, misaonoj razini možemo imati teškoće koncentracije, pamćenja, misaonu zbrku i teško donosimo i obične odluke. Tjelesno možemo osjećati umor, slabost, nemir, bolove u glavi, trbuhu, leđima, teškoće spavanja i promjene apetita.

Koliko će to još potrajati?

Teško je reći koliko će trajati, svakako duže nego bismo to željeli. No treba naglasiti da neki neće posljedice osjetiti odmah već naknadno, nekada čak i nakon nekoliko mjeseci. To vrijedi i za djecu i za odrasle...

Više pročitajte u novom broju Varaždinca...